U slavu pozorišnog stvaralaštva za djecu i mlade, u svim pozorištima u svijetu se obilježavaju dva značajna datuma: Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade (20. mart) i Svjetski dan lutkarstva (21. mart). Ti međunarodni datumi na dječijim scenama širom svijeta se tradicionalno obilježavaju čitanjem poruka, koje napišu neko od svjetskih teatarskih stvaralaca i koje se prevode na više svjetskih jezika. Na ta dva važna datuma, na scenama širom svijeta izvode se dramski i lutkarski komadi za najmlađu publiku.

Ovogodišnju poruku povodom Svjetskog dana pozorišta za djecu i mlade napisao je Francisko Hinojosa, jedan od vodećih meksičkih pisaca za djecu. Odmah po završenim studijama književnosti, počeo je da piše pjesme, a onda se okrenuo kratkim pričama i romanima za djecu. Hinojosa je 1984. godine dobio IBBY Nagradu za knjigu „Stara dama koja je jela ljude“, a  objavio je još deset knjiga. Ove godine ga je Meksički nacionalni Savjet za kulturu i umjetnost odabrao za ambasadora književnosti za djecu i odrasle u Meksiku.

Franc1

 

Francisko Hinojosa, u poruciza Svjetski dan pozorišta za djecu i mlade – 20. mart, 2017. godine, piše:

Bez ikakvog prethodnog iskustva osim čestih odlazaka u pozorište dok sam bio dječak, sa sedamnaest godina sam režirao predstavu u kojoj su igrali moji drugovi iz odjeljenja. Prikazana je neformalno, u našoj gimnaziji, a onda i na pravoj sceni, pred publikom. Komad se zvao „Generalna proba“: bavio se temom droge, ali prije svega (kako i sam naslov kaže) tema je bila pozorišna režija. Napisao ga je moj otac, koji se bavio glumom, povremeno nastupajući pri lokalnim dobrotvornim organizacijama.

Ni on, ni ja, nijesmo nastavili da se bavimo pozorištem, osim što sam ja ostao posvećeni čitalac i gledalac pozorišnih komada. Ipak sam se, sticajem neobičnih okolnosti, tu i tamo ponovo susrijetao sa pozorištem jer su tokom posljednjih dvadeset i više godina neke od mojih priča za djecu bile adaptirane za scenu. U početku, ukoliko se radilo o profesionalnim trupama, uvijek sam zahtijevao da mi pošalju dramatizaciju na autorizaciju. Ali, vremenom sam uvidio da je bolje da to više ne radim jer sam shvatio da oni koji se time profesionalno bave bolje znaju da nekih djelova priče moraju da se odreknu da bi se štivo uspješno prevelo iz prozne u dramsku formu. Ponekad sam odlazio na te predstave. Onda kada nijesam, čitao sam o njima u štampi ili na internetu. Nekada bi moja priča bila u potpunosti ispoštovana. Nekada je služila samo kao predložak, inspiracija za sasvim novo djelo.

Moja priča „Najgora dama na svijetu“ je najčešće izvođena, nekada kao monodrama, nekada u pozorištu marioneta, nekada u pozorištu lutaka i sjenki. Nekada je bila javno čitana, nekada postavljana kao školska predstava, a nekada kao velika produkcija profesionalnog pozorišta. Jednom mi je direktor pozorišta pričao kako su, prilikom jednog izvođenja, morali da spasavaju glavnu glumicu od razjarene mlade publike koja ju je vidjela kao otjelotvorenje zla: stvarnost i fikcija su se pomiješali.

Svjedočio sam i situacijama kada su djeca koja su od ranije znala priču reagovala svaki put kada bi ona bila promijenjena u pozorišnoj adaptaciji.

Dobro ispričana priča nesumnjivo zaokuplja i osvaja djecu u publici i na neki način ih mijenja. Kada poslije predstave izađu iz pozorišta, svijet im izgleda drugačije: on biva obojen pozorišnom predstavom koja nam pomaže da vidimo dalje od površine. Nekada kroz identifikaciju sa određenim likovima i situacijama doživljavamo katarzičnu reakciju. To ne možemo kada čitamo u samoći. Jednom kada priča dospije na scenu, sve se mijenja: sada je to nešto što se dešava tik pred našim očima, nešto što dijelimo sa drugima. Više nijesmo usamljeni svjedoci. Priča oživljava u našoj mašti, mi postajemo njeni učesnici, jer sa likovima dijelimo osjećanja i strahove, svoje želje i frustracije. Na sceni se fikcija, muzika, ples, pjesma, poezija, igra, magija, akrobacije, udružuju sa pozorišnim elementima: kostimima, svijetlom, scenografijom, šminkom, rekvizitom. Naše kulturno nasljeđe – prije svega literatura i pozorište – pomaže djeci da razvijaju maštu i pronađu dublji smisao života.

Za Svjetski dan lutkarstva – 21. mart, ove godine poruku je napisala Nancy Lohman Staubpoznata američka umjetnica lutkarstva. Ona je rođena u Nju Orleansu, u američkoj državi Luizijani. Bila je jedan od urednika za planiranje Svjetske enciklopedije lutkarstva (World Encyclopedia of Puppetry Arts), za koju i dalje radi kao naučni savjetnik. Bila je direktorka Svjetskog lutkarskog festivala1980. godine i 13. kongresa UNIMA-e u Centru za izvedbene umjetnosti „John F. Kennedy“ u Vašingtonu. Radila je kao konsultant na osnivanju Fondacije Jim Henson, u Njujorku, za podršku lutkarstvu u Americi. Bila je predsjednica organizacije Puppeteers of America i potpredsjednica američkog ogranka UNIMA-e. Osnivačica je i predsjednica Savjetodavnog odbora Muzeja Centra za lutkarsku umjetnost u Atlanti, Džordžija. Objavila je brojne članke i eseje za muzejske kataloge. Nekad davno vodila je oko deset  godina malo lutkarsko pozorište u Nju Orleansu.

 nensi1

 

 Nancy Lohman Staub u poruci za Svjetski  dan lutkarstva – 21. mart 2017. godine piše:

Godine 1929. nekoliko zaljubljenika u lutkarstvo iz samo sedam zemalja osnovalo je udruženje l’Union Internationale de la Marionnette (UNIMA) sa ciljem promovisanja i razvoja lutkarske umjetnosti. Ja sam se u UNIMA-u učlanila oko 1970. godine, očarana lutkama otkad pamtim.

Danas, zahvaljujući internetu, možemo u trenutku povezati hiljade istomišljenika iz cijelog svijeta, bez obzira na nacionalne granice, političke i vjerske razlike. Na internetu su 24 sata dnevno dostupni snimljeni programi, predstave, konferencije, kursevi i radionice, a neki se čak emituju uživo. Dovoljan je jedan klik na tastaturi da se na ekranu pojave akademski radovi, publikacije i fotografije. Rast popularnosti o kakvom nijesmo ni sanjali nudi nebrojene mogućnosti formiranja međunarodnih saveza koji će zajednički raditi na ostvarenju našeg cilja: uzajamnog razumijevanja putem lutkarstva.

Lutkarstvo se razvilo gotovo u svakom kutku svijeta. Zahvaljujući stotinama sati dokumentacije na internetu, dostupne su brojne tradicionalne forme. UNESCO je njih dvanaest priznao kao nematerijalnu kulturnu baštinu. Na njegovoj internet stranici nalaze se informacije, prezentacije i video-materijali o toj baštini. U bazi podataka Kulturnog centra Azije i Pacifika (Asia/Pacific Cultural Centre Database) možete naći barem još jedanaest tradicija koje uključuju lutkarstvo. Nadamo se da će čitaoci biti zainteresovani da urone u bogatstvo izvedbi i dubine njihovih društvenih korijena.

Tradicionalno lutkarstvo možemo iskoristiti kako bismo otkrili zajedničku ljudskost koja leži ispod naših kulturnih razlika. Promjene su jedna od odlika tradicionalne umjetnosti, pa važnu ulogu ima dokumentovanje. Nakon gotovo četrdeset godina predanog rada nas nekoliko stotina entuzijasta za lutkarstvo, UNIMA je na svojoj interent stranici objavila Svjetsku enciklopediju lutkarske umjetnosti (Encylopédie Mondiale des Arts de la Marionnette), objavljenu 2009. godine, na tri jezika: engleskom, španskom i francuskom, dovodeći nam tako istoriju lutkarstva nadohvat ruku.

Enciklopedija je važno pomagalo za brojne muzeje širom svijeta koji u fundusu imaju zbirke lutaka, kao i za nekoliko muzeja koji su posvećeni isključivo toj umjetnosti. Njihove zbirke i katalozi mogu se naći na internetu. Neki eksperimentišu sa 3D slikama i replikacijom u obrazovne svrhe. Potpomognuto komunikacijom putem interneta, očuvanje istorijske baštine doprinosi budućem razvoju. Stotine savremenih lutkara iz cijelog svijeta objavljuju djelove svojih nastupa uživo na internetu kako bi privukli publiku i izvođače.

UNIMA sponzoriše izvođenja uživo, festivale, konferencije i publikacije, ali i izvještava o njima na svom sajtu. Kao što je i predvidjela mala grupa ljudi koja je osnovala UNIMA-u, njeni sadašnji članovi iz više od devedeset zemalja sarađuju bez obzira na razlike. Sa eksponencijalnim rastom izloženosti raste i naša odgovornost prema publici, ali i jednih prema drugima.

Proslavimo Svjetski dan lutkarstva kao prijatelji sa zajedničkim oduševljenjem za tu umjetnost objavljivanjem svojih proslava na internetu, koji nas zaista povezuje! 

 

 

 

 

 

Go to top