Predstava Noć bogova“, najizvođenijeg hrvatskog pozorišnog pisca Mira Gavrana, u kojoj igraju Dejan Lutkić, Vojin Ćetković i Nebojša Ilić, u režiji Marka Manojlovića, biće izvedena na večernjoj sceni Nikšićkog pozorišta, u utorak, 20. juna, sa početkom u 20 sati. Ulaznice po cijeni od 5 eura, biće u prodaji na biletarnici Nikšićkog pozorišta, od 16. do 20. juna,  od 10 do 20 sati.

Ovaj Gavranov „dinamičan komad o ljubavi, prijateljstvu i vladanju“, odiše „neočekivanim obrtima što pozorišnoj publici zadržavaju dah, u proteklih četvrt vijeka imao je čak devetnaest pozorišnih premijera širom svijeta, od: Sarajeva, Maribora, Podgorice i Mostara, do Vašingtona, Melburna, Sofije, Praga“... Beogradska premijera ovog zanimljivog dramskog naslova bila je krajem aprila, 2015. godine, u velikoj dvorani Doma omladine Beograda i to zahvaljujući želji Lutkića, Ćetkovića i Ilića da ožive „karaktere koji su arhetipski, a opet se nalaze u svakodnevnom životu današnjice“.

Iako ne postoji jasno žanrovsko određenje, kao u većini komada napisanih od druge polovine XX vijeka,zaNoć bogova“ bi se mogla „vezati“ kovanica  da je to „tragikomedija sa elementima farse u okviru političkog teatra, Ili kako se obično to opisuje, dosta slobodnim terminom – 'životna predstava’ “.

Naziv komada je ironičan, jer Kralj Luj XIV, poznatiji kao Sunce (Vojin Ćetković) opija se, dok Francuska spava, u društvu svoja, kako on proklamuje, jedina dva prijatelja: slavnog pisca komedija Molijera (Nebojša Ilić) i dvorske lude (Dejan Lutkić). A zašto ih on smatra za prijatelje? Zato što mu u tim pijanim noćima kažu u lice stvari koje niko u Francuskoj ne smije. Kralj je u Francuskoj bog, a bogovi bi, čini se, morali biti i ljudi koji imaju pravo da mu se obraćaju kao da nije bog. Zaplet i rasplet puni su neočekivanih, a opet logičnih obrta“, navodi se u nekim najavama ove predstave.

 

bogovi1

"Noć bogova" - drama neočekivanih, a logičnih obrta

Neki kritičari su poruku ovog pozorišnog projekta „pročitali“ kao priču o „životu sa hirovitim, apsolutističkim vladarom“, koji je „pun strahova, strepnji i minskih polja za intelektualce koji drže do časti i poštenja, ma koliko da su sa vladarom bliski, a pun je i prilika za pogubni uticaj raznih dvorskih luda, koje su zapravo vrlo proračunate“.  

„Komad u cjelini stavlja svoje junake na muke kojima su ljudi izloženi od kada žive u zajednicama. Predstava govori o tome kako je čovjek razapet između želje da uradi ono što osjeća da je pravedno i načina kako mora da živi u svijetu, ali i o odnosima prema moćnijima od sebe. „Kako moćniji od nas nikad nijesu sigurni u našu ljubav i da li je ona samo iz interesa ili je iskrena, te da li su najmoćniji i dalje uopšte ljudi, kao mi ostali? - objašnjavaju glumci ovu dramu.Vojin Ćetković ističe kako je „sam pisac Miro Gavran dao svoju napomenu da ovo nije istorijska drama, kao i to da Molijer iz drame nije Molijer iz života, odnosno ni da Luj XIV nije Luj XIV iz života“. Njegov kolega i partner na sceni Dejan Lutkić, naglašava da njih trojica na sceni, kroz tekst Mira Gavrana, izražavaju „neku vrstu svog stava, kritike stvarnosti koja nam se dešava“.

Scenografija Maje Mirković je vrlo jednostavna i svedena, ali efektna: nekoliko stolica, flaša i čaša, tri svijećnjaka, a kojima „se dočara bogovsko bekrijanje“.

S.M.

Go to top