„CABAres, CABArei, autorski projekat (tekst, režija i gluma) Zijaha A. Sokolovića, na repertoaru Nikšićkog pozorišta je u utorak, 25. septembra, sa početkom u 20 sati. Ta „životna komedija“ kako je Sokolović nazvao, za dvadeset pet godina postprodukcijskog života imala je 1350 izvođenja. Cijena ulaznice koje će biti u prodaji na biletarnici Nikšićkog pozorišta od 18. septembra do dana izvođenja predstave je pet (5) eura, u intervalu od 10 do 20 sati.

Zijah A. Sokolović u komediji „CABAres, CABArei“ „majstorskom mimikom i potpunim vladanjem glasom vodi gledaoce od neukrotivog smijeha do ledene užasnosti“, poigravajući „se osećajima i mišljenjem publike do ivice izdržljivosti, dok igrajući prepliće dvije velike, za svakog značajne teme, ljubav i smrt. Njegove mimične, tjelesne i govorne varijacije i mimikrijske vragolije na temu institucije, kao što su država i brak, smiješno karikiranje morala, međusobnih bračnih odnosa, političke banalnosti, svakodnevnih nebuloza i opominjanje na njih, da ljudi žiive danas a ne sjutra“ – izazivajući „salve smijeha, višekratne spontane aplauze, pronicanje u suštinu ideja i na kraju iskrene i sasvim zaslužene ovacije očarane publike“, koja poslije izvođenja predstave razmišljala: „Kako je moguće tako dugo održati toliku glumačku koncentraciju i kondiciju…?“

Prema pisanju sarajevskih „Naših dana“, „'CABAres, CABArei' govori o dezorijentiranosti modernog čovjeka koji je izgubio ideale i vjeru u njih“, a da „nije u stanju“ da postane žilavi 'mediokritet' „koji slijedeći samo goli nagon samoodržanja, uvijek odnosi pobjedu nad bilo kakvim duhovnim vrijednostima i intelektom. Ovu smrtno ozbiljnu problematiku Zijah A. Sokolović oblaže specifičnom vrstom crnog humora, koji funkcioniše kao agresivno karikiranje čulnosti, kao nemoćna osveta uma nad tijelom…“

„Iako je autor to nazvao kabareom, riječ je o posve ozbiljnoj stvari“, ocijenio je Berislav Cimerman u zagrebačkom „Jutarnjem listu“… „I zato što je njegov komad zapravo nemilosrdno razgolićavanje života…“, zaključio je Cimerman.

Jovan Ćirilov u beogradskom „Blicu“ navodi da su u komadu „CABAres, CABArei prisutni „pravi slapovi sitnica svakodnevnog života, na koje gledaoci, prepoznajući ih iz svoje ložnice, uzvraćaju slapovima smeha. Ali, ta gomila znoja, sjemena i prljavih gaća svakodnevice nijesu suština Zijahovog kabarea, oni su osnova na kojoj on gradi predstavu u kojoj malogradjanska svakodnevica postaje opšteljudska, antropološka muka na temu borbe polova….a kada baca sve te muke na viši plan i razmišlja o životu, onda usporava kao običan čovjek koji svojom mukom prerasta u neku vrstu mudraca, malog, ali ipak mudraca…“, cijeni Ćirilov.

Go to top