Predstava „Severoistok“, Bitef teatra i Beo Arta biće izvedena sjutra (srijeda, 6. mart, sa početkom u 20 sati) na sceni Nikšićkog pozorišta. Predstavu je režirala Jana Maričić, a uloge tumače glumice: Katarina Žutić, Jovana Gavrilović i Milica Janevski. Scenografija je djelo Jasmine Holbus, dok je kostime uradila Adrijana Pajić. Kompozitor je Božo Obradinović. Cijena ulaznice je pet (5) eura. Biletarnica Nikšićkog pozorišta otvorena je od 10 do 13 i od 15 do 20 sati.

Komad „Severoistok“ nastao je u koprodukciji Bitef teatra i Beo Arta u aprilu prošle godine. Predstava je rađena po istinitim svjedočenjima preživjelih u talačkoj krizi u Moskvi 2002.godine, kada je grupa čečenskih terorista upala u jedno pozorište i zahtijevala da Rusi povuku svoje trupe iz Groznog.

Čečenka, Ruskinja iz publike i Letonka koja je spasavala žrtve, iznose svoja potresna sjećanja i ponovo ih proživljavaju. Ove priče kreiraju se suptilnim pozorišnim jezikom, insistirajući na istinitosti i tananosti ljudskih osjećanja, a ne na političkom kontekstu događaja. 

biteft1

Producenti predstave "Severoistok" ističu: "Terorizam je suviše važna i prisutna pojava"

 

„Terorizam je suviše važna i prisutna pojava da bismo ga samo površno osuđivali – mi priznajemo njegovu prisutnost na cijeloj planeti i bavimo se složenim mehanizmima straha“,navode producenti u najavi predstave.

Kroz riječ reditelja, Jana Maričić, između ostalog navodi, da je „dominantna, a ipak ekstremna reakcija na savremeni terorizam utapanje u politički diskurs o nepoznatim i užasnim opasnostima koja prijete iz inostranstva, o histeriji od masovnog uništenja, o nakaradnom konstruktu ’rat protiv terora’, i o ’odbrani našeg načina života’ od stranih neprijatelja i njihovih terorističkih agenata. Takav diskurs ne ide u prilog suštinskoj borbi protiv terorizma, već naprosto prestravljuje građane. A prestravljenost i izazivanje panike je upravo i cilj terorista. Njihov politički cilj nije ubijanje ljudi, već publicitet koji im ubijanja obezbeđuju i koji potom demorališe ljude… Teroristički napadi se neće pretvoriti u rat, oni se prije mogu tretirati kao problem javnog reda i mira. Stvarna opasnost terorizma leži u nesagledivom strahu, koji vlasti i dominantni mediji samo potpiruju.

Na pozorištu kao inferiornom mediju je zato da preuzme drugačiju ulogu. Ustuknuvši pred televizijom, filmom i digitalnim medijima, gde je sve teatralizovano do krajnjih granica, pozorište postmoderne je uspostavilo izvesnu emocionalnu distancu u odnosu na događaje - ironičan odnos prema savremenosti i generalni pesimizam prema mogućnosti bilo kakve društvene promjene.   Međutim, biti ironičan prema globalnom strahu od terorizma čini se gotovo nemogućim. Prije svega, tako nešto bi bilo nekorektno (i to ne u pozitivnom smislu koji podrazumijeva umjetničku hrabrost), a zatim lažno i neuvjerljivo, s obzirom na relativno mladi život ove nove vrste straha na Zapadu. Jedan od mogućih puteva straha je put razumijevanja i saosjećanja sa pojedinačnim subjektima. To nije beslovesni aktivizam kao govor u ime drugog, kao ni malograđansko sažaljenje nad stranim i dalekim pojavama. Postaviti gledaoca pred problem da uspostavi neki odnos prema onome što se događa u njegovoj prisutnosti kada više nema sigurnog odmaka, ne sugerisati mu prirodu i sadržaj tog odnosa, već ga suočiti sa afektom, može biti novi put savremenog pozorišta“, objašnjava rediteljka Maričić.

 

 

Izdavačka djelastnost Nikšićkog pozorišta

Go to top