Kultna predstava „Ay, Carmela“, Sarajevskog ratnog teatra SART biće izvedena petog dana (2. decembar) XVI „Međunarodnog festivala glumca – Nikšić 2019“. Njen producent i akteri u martu ove godine obilježili su dvije decenije od premijernog izvođenja drame Josea Sanchisa Sinisterrae , u režiji Roberta Raponje. U predstavi igraju: Selma Alispahić, Dragan Jovičić i Jasenko Pašić, čuvani trojac, dobro poznat domaćoj I inostranoj publici, jer su imali veliki broj gostovanja u zemljama regije i oko 80 igranja na scenama širom Evrope. Sa predstavom „Ay, Carmela“, „Sartr je prešao granice BiH na istok i zapad, ponovno gradeći mostove i izgubljene veze sa kolegama iz zemalja regije. Imamo divne uspomene i na susrete s publikom, to je jedan cijeli život“, izjavilaje u jednom intrevju glumica Selma Alispahić. Dramaturškinja ovog komada je Dubravka Zrnčić Kulenović, kompozitor Davor Rocco, koreograf Antun Marinić, kostimografkinja Vanja Popović i scenografkinja Samra Mujezinović.

„Rijetkost je da jedna predstava doživi 20 godina od premijere, a da se ne radi o turističkoj atrakciji ili muzejskom primjerku. Za naše teatarsko podneblje to je događaj od istorijskog značaja. ’Ay Carmela‘ je živa, snažna, hrabra, ispunjena emocijama. To je i čini bezvremenim teatarskim događajem. Bolna iskustva rata iz devedesetih se prožimaju sa ovom storijom smještenom u doba Španskog građanskog rata. Sve dok ima režima koji čovjeku oduzimaju slobodu i dok ima diktatora, malih i velikih, ova predstava blista svojom jasnom i svijetlom energijom dobra. Ona će uvijek govoriti o poziciji umjetnika, i malog čovjeka, u crnim vremenima. Ova predstava će uvijek biti dio borbe protiv svakog zla, istakao je povodom ove važne godišnjice direktor SARTR-a Aleš Kurt.

 

aj1

Plakat "AY, Carmela" za dvije decenije scenskog života 

Dramaturškinja Dubravka Zrnčić Kulenović ističe da iako se „Sinisterra opredijelio za žanr tzv. narodnog teatra, on nije umanjio već akceptirane vrijednosti. Naprotiv, dramaturškim postupkom teatra u teatru, sa varjetetskim partovima, kroz montažu tri vremena (vrijeme sadašnje, vrijeme predstave u predstavi i vrijeme smrti), te kontrastom i hiperbolom ostvario je takav dramski tekst koji, iako u formi djelomično podržava manir tradicionalne ’lagane‘ predstave s pjevanjem, nimalo nije dramaturška rekonstrukcija teatra jednog vremena, već savremena drama koja otvara prostor glumcu kao svjedoka svih vremena. Dvoje glumaca, histriona, zabavljača, varjetetskih umjetnika traže put u haotičnom vremenu građanskog rata i izlaz u prostoru spaljene i zlom uništene Španije. Oni pristaju i na poniženje, da bi, igrajući, bar na tren živjeli ljepše“, zapisala je dramaturškinja Zrnčić Kulenović. Istovremeno u bilježnici, ona postavlja pitanja: Da li umjetnik može ostati dostojanstven i častan u borbi s bilo kojim oblikom fašizma koji trajno uništava ’kulturu‘ i ubija slobodu ’života i sve moralne vrijednosti‘? I može li pod takvom prisilom uopće sačuvati etiku svoje profesije? ’Šta znači čast umjetnika? Glumac potpisuje ugovor sa muzama. I ako to jedan umjetnik zaboravi, ili zažmiri pred tim ili kaže sebi: Ljudima se sviđa, smiju se..., onda je to KRAJ‘ “, ističe dramaturškinja ovog komada. Da bi gledaocu približila temu i radnju drame, ona postavlja još jedno pitanje i na njega daje odgovor:

„A ko je Gustavet? Iako Sinisterra sve vrijeme Gustaveta spominje kao nijemog dječaka koji je stalni pratilac ovog glumačkog para, on se kao lik ne pojavljuje u originalnom tekstu. Mi smo ga ’oživjeli‘ i postavili na scenu u funkciji inspicijenta. Zašto? Gustavet je nijemi svjedok svih životnih i scenskih zbivanja. On jedini prepoznaje realnost, on je čovjek mase, dio naroda koji stalno traži svog vođu... Poslušan, lakovjeran i nijem – baš podan svakom režimu. Carmela je ubijena i mrtva, Paulino je izgubljen u odlasku u nigdje, a Gustavet ostaje i živi… A publika, ko je ona? I dalje sjedi i šuti. Jesmo li svi mi postali nijemi svjedoci svoga vremena“, pita se dramaturškinja?

 

 

S. Marojević

                                                                                                            

Go to top