Svjetski dan pozorišta - 27. mart tradicionalno se obilježava u svim pozorištima u svijetu. Na taj dan u teatrima širom planete čita se poruka koju napiše, po pozivu, neko od istaknutih umjetnika.  Od 1972. godine ova poruka prevedodi se na jezike svijeta, putuje u sve krajeve gdje umjetnost živi, a šalje je Internacionalni teatarski institut. Poruka ITI-ja čitala se u Crnoj Gori svake godine. Osnivanjem ITI Montenegro, Crna Gora je prošle godine uvršćena na mapu Internacionalnog teatarskog instituta i tako je zvanično postala dio ove prestižne i najveće teatarske mreže, osnovane1948. godine. U svijetu ITI ima oko 100 svojih centara, a sjedište  ITI Montenegro je u Kraljevskom pozorištu Zetski dom na Cetinju.

Kako je Internacionalni teatarski institut nastao upravo nakon stradanja u Drugom svjetskom ratu, a sa ciljem da učestvuje u obnovi svijeta kroz pozorišnu umjetnost, iz Internacionalnog teatarskog instituta zbog pandemije koronavirusa poručuju nam da je, u okolnostima koje su zadesile cijeli svijet,  ove godine posebno važno proslaviti Svjetski dan pozorišta, na način kako je to u ovom trenutku moguće. Nikšićko pozorište instaliranjem poruke Šahida Nadima, dramskog pisca iz Pakistana na web stranici i društvenim mrežama pridružuje se globalnoj teatarskoj mreži.  

Poruka Šahida Nadima, dramskog pisca iz Pakistana povodom Svjetskog dana pozorišta 2020.

Pozorište  kao svetilište

Na kraju jednog izvođenja predstave pozorišta Ajoka[1] o sufijskom pjesniku Bule Šahu[2], jedan je starac, u pratnji dječaka, prišao glumcu koji je igrao ulogu velikog sufija[3] i rekao: „Moj unuk je bolestan, možete li mu, molim vas, dati svoj blagoslov.“ Glumac je bio zatečen pa je odgovorio: „Ja nisam Bule Šah, ja sam samo glumac koji igra tu ulogu.“ Starac mu je odgovorio: „Sine, ti nisi glumac, ti si reinkarnacija Bule Šaha, njegov avatar[4]. “ Odjednom nam je pao na pamet novi koncept teatra, u kome glumci postaju reinkarnacija lika kojeg igraju.

Istraživanje priča poput one o Bule Šahu– a postoje mnoge takve u svim kulturama – može postati most između nas, pozorišnih stvaralaca i publike. Dok glumimo, ponekad  postanemo zaneseni sopstvenom teatarskom filozofijom, ulogom vjesnika društvenih promjena I tako zaboravimo publiku. U našem angažovanom pristupu izazovima današnjice, sami sebe lišavamo mogućnosti duboko dirljivog duhovnog iskustva koje pozorište može pružiti. U današnjem svijetu u kome su predrasude, mržnja i nasilje u porastu, a naša planeta tone sve dublje u klimatsku katastrofu, mi moramo povratiti duhovnu snagu. Moramo se boriti protiv apatije, letargije, pesimizma, pohlepe i nemara prema svijetu u kome živimo, prema planeti na kojoj smo. Teatar ima plemenitu ulogu u tome da čovjeku da polet I pokrene ga da se izdigne iznad ambisa. On može uzvisiti pozornicu, prostor igre, u nešto sveto.

U južnoj Aziji umjetnici sa poštovanjem dodiruju pod scene prije nego na nju kroče.To je drevna tradicija iz doba dok su duhovnost i kultura bile sjedinjene. Vrijeme je da ponovo uspostavimo simbiozu između umjetnika i publike, prošlosti i budućnosti. Rad u teatru može da bude sveti čin, a glumci zaista mogu postati avatari uloga koje igraju. Teatar ima potencijal da postane svetilište, a svetilište prostor za izvođenje.


[1] Pozorište Ajoka ustanovljeno je 1984. godine. Riječ “ajoka” na pandžabi jeziku znači “savremeno”. Repertoar ovog teatra uključuje drame o vjerskoj toleranciji, miru, rodnom nasilju I ljudskim pravima..

[2] Bulleh Shah (1680.-1757.) bio je uticajni sufijski pjesnik koji je jednostavnim jezikom pisao o kompleksnim

filozofskim temama. Bio je oštar kritičar vjerske ortodoksije, pa su ga optužili za jeres i zabranili da bude sahranjen

na gradskom groblju. Popularan je uprkos vjerskim podjelama.

[3] Sufizam je islamska mistična tradicija. Sufistička poezija, koju uglavnom prati muzika, iskazuje mistično sjedinjenje

kroz metafore profane ljubavi.

[4] Avatar je reinkarnacija ili zemaljska manifestacija božanskog učitelja u hinduističkoj kulturi.

 

Go to top