Humoristički duh barda

Veljko Mandić rođen je u Nikšiću 10. 10. 1924. godine i jedan je od osnivača ovdašnjeg „Narodnog pozorišta“.

Bio je glumac „Narodnog pozorišta“ u Nikšiću, teatra u Kragujevcu i Crnogorskog narodnog pozorišta. Od velikog broja uloga na pozorišnim scenama, izdvajaju se one u predstavama: „Lažni car Šćepan Mali“, „Ujka Vanja“, „Kanjoš Macedonović“, „Gorski vijenac“, „Put generala Dromire“ i dr.

Ostvario je veliki broj uloga u filmovima i televizijskim serijama renomiranih crnogorskih i jugoslovenskih reditelja: „Zle pare“, „Lelejska gora“, „Nizvodno od sunca“, „Horoskop“, „Tišine“, „Hajka“, „Maratonci trče počasni krug“, „Petrijin venac“, „Dorotej“, „Šest dana juna“, „U ime naroda“, „Pusta zemlja“, „Đekna još nije umrla a ka’ će ne znamo“ itd.

Dobitnik je Zlatne arene u Puli za epizodnu ulogu u filmu „Vrhovi Zelengore“ (1979). Na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu za ovu rolu dobio je nagradu za najbolju epizodnu ulogu. Isto priznanje dobio je i za ulogu Kara-Zaima, u filmu „Derviš i smrt“ (1974).

Autor je više dramskih tekstova: „Snaha je doputovala“, „More do koljena“, „Djevojačka kula“, „Na petom boju“, „Paun i jorgovan“ i dr. „Kada je Mandićeva ’Snaha...’ igrana, tada su se prvi put gledaocima u crnogorskim pozorištima razvukle usne na smijeh – povodom neke domaće teme.“, napisao je Ratko Đurović.

Veljko Mandić je režirao nekoliko predstava.

Nakon prestanka sa radom pozorišta u Nikšiću, aktivno je učestvovao u razvoju pozorišne djelatnosti nikšićkog „Zahumlja“.

Dvostruki je laureat najvišeg državnog priznanja Crne Gore – Trinaestojulske nagrade.

„Vedri humoristički prizori Veljka Mandića ni do danas nijesu izgubili svoju svježinu i aktuelnost, dramsku ubjedljivost, smijeh, tendenciju za humanizacijom čovjeka, a posebno za deblokiranjem anahronog dijela crnogorske svijesti koja je prijetnja razvoju“.

Veljko Mandić je umro 1988. godine.

VeljkoMandic1

Go to top