Sarajevsko Pozorište mladih i Udruženje Moje pozorište sa predstavom Ne daj se, generacijogostuju na sceni Nikšićkog pozorišta u petak 25. aprila, sa početkom u 20 sati. Predstava je autorski rad Maria Drmaća i Alena Muratovića koji igraju likove iz drame Bebu i Ružu. Pored dvojice glumaca u autorskom timu su: Adisa Vatreš Selimović, scenografkinja i kostimografkinja, Hamdija Salihbegović i Nedžad Merdanović (muzika), dizajn plakata uradila je Nirvana Žiško, a šminka i maska djelo Maje Talović, dok je Jasmina Hadžić Ajanović izradila perike. Cijena ulaznice je sedam (7) eura, a biletarnica Pozorišta je otvorena od 10 do 20 sati.
U producentskoj najavi ovog djela ističe se da tekst u osnovi tretira temu prijateljstva. Svakodnevnica i preživljavanje uz stereotipne, nametnute forme osobama treće dobi. Želja za iskorakom, neprihvatanjem standardizovanih obrazaca junakinje ove priče odvodi na novo i nepoznato putovanje. Odbijanjem konvecionalnosti dolaze do iskustava koje ih mijenjaju i život čine uzbudljivijim. Upuštaju se u avanture koje im omogućavaju iznenađenja. Otkrivaju život za kakav su mislili da je iza njih.
Mersiha Drinjaković u prikazu ovog djela (objavljen na portalu časopisa Gracija) piše da je ova predstava dragocjena po mnogo čemu, prije svega po osjećanjima koje budi, po tome što stvara novu perspektivu na generaciju treće dobi, na poimanje da ih niti mi, niti bilo ko drugi ne treba stavljati u očekivane obrasce ponašanja. Da jednostavno život može biti u svakoj dobi zanimljiv i uzbudljiv.
Junakinje Ruža i Beba, svaka na svoj način oslobađaju sebe ustaljenih normi, ulaze u avanture do jučer nezamislive, uživaju u sebi, u svom prijateljstvu na nove načine. I ima tu i tuge i radosti, kao i u svakom životu uostalom.
Mario Drmać i Alen Muratović, kojima ovo nije prvi put da igraju ženske likove, su do najsitnijih detalja razradili svoje uloge i mi im vjerujemo, i Bebi i Ruži. Svakoj žustroj reakciji prve, svakom snebivljivom, a oslobađajućem koraku druge. Predstava je za sve generacije, i na jedan posebno topao način nas podsjeća da naši roditelji, naše majke imaju pravo na svoje izbore, nekonvencionalne puteve otkrivanja novih radosti, na život koji se ne svodi na ulogu roditeljstva koja nikad ne prestaje, ali nije i jedina koja ih određuje, napisala je Drinjaković.