Kategorija jave i snoviđenja, istine ili realnosti kroz kaleidoskop iluzija, dekonstrukcija Oca kao simbola moći i postojanosti, u katarzičnom osvrtu na prolaznost života, rijetke su čestice koje će svoju pojavnost imati na premijernom izvođenju dramskog djela „Otac“, u petak 3. oktobra na Velikoj sceni Nikšićkog pozorišta. U glumačkom ansamblu su: Vladan Gajović, Anja Drljević, Jovan Krivokapić, Maja Stojanović, Nikola Vasiljević i Andrea Drašković. Kostimografiju je uradila rediteljka Polavska, scenograf jeVesna Sušić, dok je za vizuelni koncept zadužen Emil Petrov.
Kako je na pres konferenciji povodom najavljene premijere istakao umjetnički direktor matičnog Teatra, Janko Jelić, tema ovog djela izuzetno je aktuelna, ali i skrajnuta iz širokih i javnih krugova, a tiče se naših života, pa možda čak i budućnosti.
„Kad se malo dublje razgrne, to je pitanje identiteta, da se svi zapitamo pred tekstom i predstavom koja će biti pred nama; Ko smo mi ustvari?Jesmo li mi ljudi koji se sjećaju sebe i na osnovu tih sjećanja kreiramo sliku o sebi, ili smo onaj čovjek po viđenju drugih ljudi, porodice, poznanika ili šireg kruga naše okoline, kazao je Jelić.
Prema riječima rediteljke Nataše Poplavske, značajno je što je ovaj tekst, koji je jako aktuelan postavljen na sceni Nikšićkog pozorišta. Demencija je galopirajuća bolest, koja se pojavljuje kod svih ljudi, bez obzira na godine i to zbog proživljenog stresa.
U ovoj predstavi, pratimo bolest kroz glavu glavnog lika. Gledamo je u nelinearnoj dramaturgiji. Praktično i scene koje će publika gledati , kako je i sam Florijan Zeler postavio, su takve da bi zbunili i samog gledaoca. Ne preživljava samo otac, već i njegova ćerka, kojoj nije lako prihvatiti da sopstveni otac nije ista osoba koju znaš.To je dramatika, jaka veza u ovom tekstu. Gubljenje njegovog uma, ili ulazak u lavirint u kom se jedan čovjek ne može snaći. Drago mi je što su Anja i Vlado već na početku stvorili tu emotivnu nit koja njih kao glumce prožima kroz cijelu predstavu, neraskidiva veza oca i ćerke, bez obzira na bolest koja mijenja samog čovjeka, ne znajući da se mijenja, naglasila je rediteljka Poplavska, dodajući da joj je mnogo bitno kada glumci shvataju šta reditelj ima u glavi, pa se zajedničkim snagama stvara jedno autorsko djelo na relaciji reditelj – glumac.
Prema riječima glumca Vladana Gajovića (Oca), ovakva vrsta predstave radi se minimum tri mjeseca. U ovom procesu se radilo po cijeli dan. Bilo je trenutaka kada jeste bilo teško, psihički i fizički, ali se, cijeni Gajović, sve nekako preguralo.
Detalj sa PRES-a
„Mislim da će se publici dopasti sve što smo uradili, čini mi se da svako od nas ima nekog u familiji koji prolazi kroz sličan problem“, kazao je Gajović.
Anja Drljević (Ćerka) istakla je da je rad sa rediteljkom bio kvalitetan, kao i sam kasting, dok je (Neka žena) Maja Stojanović navela da voli moderne drame, jer je pobornik estetike – više je manje.
„Suptilna rešenja, pristojnost, toplina, pravi kontakt vraćaju kako u životu, tako i na sceni i zbog toga ću pamtiti ovaj proces“, naglasila je Stojanović.
Glumica Andrea Drašković (Laura) kroz svoj lik unosi toplinu i nadu u jako izazovnoj realnosti dementne stvarnosti, dok se njen kolega Nikola Vasiljević (Pjer) nada da će premijerno igranje biti zanimljivo i uzbudljivo publici, kao što je bilo uzbudljivo i glumačkom ansamblu.
„To je osnovni zahtjev pozorišta, svake predstave, da bude zanimljiva i uzbudljiva, kakvom god temom da se bavimo“, zaključio je Vasiljević.
Cijena ulaznice je 7 (sedam) eura, a reprizno izvođenje predviđeno je za subotu, 4. oktobar sa početkom u 20. sati.