Nikšićko pozorište, sa predstavom iz novije produkcije – „Violina, daire i pegla“, u utorak 21. oktobra kreće na višednevnu turneju. Prvo izvođenje ovog djela rezervisano je za scenu Kulturno-informtivnog centraZeta u Golubovcima, a dan kasnije predstavu će odgledati publika u zlatiborskom Kulturnom centru. Sa Zlatibora, gostovanje na scenama u Srbiji se nastavlja 23. oktobra, kada će ansambl izvesti ovaj komad u Kulturnom centru Čačak. Glumački ansambl, oktobarsku turneju završiće 25. oktobra u Narodnom pozorištuPriština.
Drama Violina, daire i peglapremijerno je izvedena 28. aprila. Režiju ovog djela Nikolaja Koljade, savremenog ruskog pisca, reditelja i glumca, potpisuje Goran Damjanac a pored njega u autorskom timu su: dramaturškinja Jelena Poligorić Sinkević, scenografkinja Vesna Šušić i kostimografkinja Marija Tavčar. Zanimljivu priču, koja se manje ili više, tiče svih nas, na scenu oživljava glumačka ekipa: Ana Franić, Žana Gardašević Bulatović, Anja Drljević, Matija Memedović, Boban Čvorović i Velizar Kasalica.
Ovo djelo kroz slojevitost žanrovske fuzije (komedija i farsa sa elementima tragedije) na scenu donosi bezvremenu, univerzalnu temu o susretu različitih kultura, sudaru mentaliteta i staleža. Koljadina duhovita drama ima vješto upakovane sukobe, dvije ruske porodice različitih staleža: proletersku i građansku. Rusi u žargonu koriste izraz violina, daire i pegla kada žele da kažu kako neki orkestar zvuči raštimovano. U slučaju Koljadinog teksta ovaj naziv ima preneseno značenje na novopečeni bračni par i njihove matične porodice koje već drugi dan svadbe ulaze u nepremostive nesuglasice zbog kojih je nastavak veselja doveden u pitanje. Reditelj Goran Damjanac je te situacije koncipirao i scenski prepakovao u sukob crnogorske i ruske porodica, sa svim različitostima.
Koljadina duhovita drama o braku i sukobu različitih svjetonazora prvi put se postavlja U Crnoj Gori i pažljivo je adaptiran za ovdašnji kontekst. Za reditelja Damjanca, tekst Koljade je posebno zanimljiv jer je on kao pisac slobodan u izrazu.
Koljada je raspojasan i ne pati od preciznosti, tako da omogućava reditelju i glumcima slobodu tumačenja. Ovdje je posebna pikanterija bila igranje sa jezikom. Nije se radilo o pukom prevodu, već o slatkom učenju određenih izraza, karakterističnih za Nikšić i Crnu Goru. Ta lokalizacija i mentalitetska adaptacija za mene je bila ogromno zadovoljstvo i nastavak nadogradnje mog čudnog hobija – upoznavanja prostora Jugoslavije, kazao je Damjanac. On je istakao da ova duhovita priča govori o neostvarenim željama i nadanjima, o tome kako je čovjek u svakodnevici spreman da laže i sebe i druge zarad nekog privida sreće.
Dramaturškinja Jelena Paligorić Sinkević ističe da je ovo komad o nepodnošljivoj tjeskobi formalnosti. O onome što smo zamislili da bude ali to se nije desilo. Koljada nas gorko nasmije dok zapravo govori o prolaznosti. Sukob različitih svjetonazora, vaspitanja i sredine samo u neformalnom ćaskanju nije prepreka.To koliko nam drugačiji smetaju, nekad je smiješno. Baš taj smijeh je Koljadin, između redova. Svadba je samo polazište za analizu odnosa, na rituale, na ono što nam je zadato iako to nismo tražili. Da li uopšte znamo šta želimo i da li znamo šta je odgovornost za svoj život? Koliko je čovjek sklon srljanju, bezglavom jurcanju u nešto što je možda sreća – iako nikad nije sasvim siguran? Ovo je predstava o ljudima koji su se našli na jednom vjenčanju. I to je dovoljno da se desi baš svašta, napisala je Paligorić Sinkević u producentskoj knjižici.
Ova priča je, prije svega, ispričana iz ženske perspektive jer su u fokusu dvije majke i jedna nevjesta. Znači, riječ je o ženskom principu, dok je muški predstavljen kroz lik mladoženje. Tu dimenziju pojasnili su i glumci: Ana Franić, Žana Gardašević Bulatović i Matija Memedović.
Ovo je priča o jakim ženama. Mislim da će publika ovu predstavu voljeti, jer iz mog iskustva, gledaoci se i, u komediji i, u drami, vezuju za ono što prepoznaje kao život. A kod Koljade nikada se ne dešava ništa veliko, ali se dešava život, kao da provirite kroz neka vrata i uhvatite pojedine svakodnevne segmente života, istakla je glumica Ana Franić.
Ono što je Koljada napisao i opisao karakter majke, u potpunosti se poklapa sa majkom sa ovih prostora. Najradosniji segment procesa rada odnosio se na jezičko prilagođavanje, adaptiranje akcentu i izrazima, izjavila je glumica Žana Gardašević Bulatović nakon premijere.
Da se radi o oživljenim slikama iz života i, o životu, potvrdio je i glumac Matija Memedović, uvjeren da u ovom komadu publika diše sa glumcima jer se pronalazi u zajedničkim teškoćama i sukobljenim stranama.