Cyrano varaždinskog Hrvatskog narodnog kazališta obilježiće četvrti dan festivalskog repertoara (srijeda 19. novembar). Dramaturgiju i adapataciju ovog poznatog teksta francuskog pisca Edmona Rostanda, potpisuju Vesna Đikanović i Vito Taufer, koji je radio i rediteljska rješenja. Za scenografiju zadužena je Urša Vidić, kostimografiju Alan Hranitelj. Muzičko rješenje potpisuju Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević. Vesna Kolarec je dizajnerka svjetla, Ivan Duić, autor kiparskih radova, dok je učitelj mačevanja Lovro Buva. Asistentkinja kostimografa je Žarka Krpan. Uloge tumače: Karlo Mrkša (Cyranode Bergerac), Helena Minić Matanić (Roksana), Marinko Leš (Christian De Neuvillette), Pavle Matuško (Grof de Guiche), Lovro Rimac (Le Bret), Robert Španić (Kardinal), Filip Eldan (Ragueneau, Pekar), Nikša Eldan (Valvert, Vojnik, Markiz, Kadet – Mušketir); članovi Kazališnog studija mladih: Petar Burek (Kapucin za vjenčanje), Benjamin Bencek, Borna Loborec, Nikša Premuž, Martin Gregurić i Vlaho Srijense (Kadeti, Markizi, Vojnici na frontu, Kapucini, Pekari).
Sirano de Beržerak jedan je od najpoznatijih, svevremenskih dramskih junaka koji i dalje privlači pažnju publike preko stotinu godina. Kako je u produkcijskoj knjižici, ocijenila dramaturškinja, Vesna Đikanović, Cyrano očarava, zavodi riječima, žonglira rimama i ritmom kao mačem.
Ova naša adaptacija Rostandove drame nije priča otmenih pjesničkih umova ili istorijskih literarnih formi, ona je okrenuta osjećajima onih kojima nije udobno na njihovom mjestu u životu ili u vlastitoj koži; jer što je romantičnost, ako ne smion zov kakav bi život trebao biti. Okrenuta je hrabrosti da se tetura pod emocijama, stenje, grca i uzdiše bez srama i do krajnjosti, hrabrosti da tragično postane i smiješno. Da se s lakoćom damo uvući u priču o pjesniku-vojniku koji zbog svog ružnog nosa odluči osvajati ženu koju ljubi preko posrednika, ne bi li mu dopalo malo njene ljubavi, objašnjava Đikanović, napominjući da Cyrano beskrajno ne sanja samo o Roksani.
Svojim provokativnim stavovima i mišljenjima sanja o svijetu u kojem su vlastiti ideali, integritet i individualnost na visokoj cijeni, naspram moći i osobnog profita. Zato nam je dragocjen i danas kad smo, s najvećim mogućnostima savladavanja udaljenosti, i s imperativom uspjeha, distancirani od svih i svega. U svijetu tehnologije, u kojem on vlada najstarijom ljudskom tehnologijm, riječima, percipira dramaturškinja.
Kako je za maticu.hr napisao Mladen Kopjar, reditelj Vito Taufer i dramaturškinja Vesna Đikanović adaptirali su ludički prevod Ivana Kušana, istovremeno ga skraćujući i dopisujući značajne dionice, dok su uvodnu ideju teatra u teatru varijacijom preoblikovali u interakciju i bukvalno sjedinjenje likova s publikom.
Tako pekar Ragueneau (poletni Filip Eldan) prvim redovima nudi kokice, a iz lože, pak, markiz Valvert (uspješna komika Nikše Eldana) dobacuje Cyranu uvrede, zbog čega gordi junak već na početku predstave brani svoju čast i pokazuje ubojitost u (svekolikim) dvobojima, između ostalog, zapisao je Kopjar u kritici.
Prema osvrtu Leona Žganjeca Brajša, objavljenom na kazaliste.hr, formalno, varaždinski Cyrano, za razliku od Rostandovog, slobodno miješa stih i prozu u replikama.
Tako, na primjer, kada treba izgovoriti koju od svojih balada (često prekidanu upadicama drugih likova) Cyrano će, vjerno izvornom tekstu, preći u govorenje u stihovima, dok mu je u dijaloškim interakcijama s drugim likovima na sceni dovoljna proza, kojom govore ostali likovi u svojim replikama i prizorima. Takva izmjena svojevremeno bi se (u Cyrano vrijeme, dakle u sedamnaestom vijeku) smatrala teškim propustom i narušavanjem jedinstva stila, no danas je, dakako, dopuštena, posebno ako se radi o interpretima koji je mogu iznijeti, ocijenio je Žganjec Brajša, zaključujući da je dramsko ostvarenje Cyrano uspješan balans zanatski tradicionalnog i radikalno savremenog.
Novim ritmom, kako piše u kritici objavljenoj na sajtu https://www.hia.com.hr, naznačeno je da klasični tekst Rostanda, diše bez gubitka temeljne ljepote i širine izvornog teksta.
Taufer, koji se kao reditelj uvijek znalački poigrava formom, vodi nas kroz priču o ponosu, ljubavi, idealima i ljudskoj slabosti, ne podilazeći, ali ni suvoparno intelektualizirajući. Njegov „Cyrano“ je itekako živ čovjek – duhovit, ranjiv, tvrdoglav, nježan – i savršeno rezonuje s današnjim vremenom.
Premijera ovog komada izvedena je 22. maja 2025. godine.