Ova sveobuhvatna, slojevita, mirisna i uspomenama obojena priča, nastala je po romanu Lane Bastašić, koji je dramatizovala Nedžma Čizmo. Režiju potpisuje Lajla Kaikčija. Kostimografija i scenografija djelo je Sabine Trnke. Za dizajn svjetla zadužen je Moamer Šaković, fotografiju Velija Hasanbegović, dok je dizajn plakata radio Branko Vekić. Predstava je nastala u koprodukciji Narodnog pozorišta Sarajevo i Scene MESS.
U predstavi igraju: Amra Kapidžić (Lejla), Vedrana Božinović (Sara), Una Kostić (Lejla iz prošlosti), Ana – Marija Tomić (Sara iz prošlosti), Mak Čengić (Armin), Dino Bajrović (Majkl, Gospođa Knežević, Profesor, Zarin otac, Dejo, Spomenik Ranka Šipke).
Rediteljka Lajla Kaikčija u producentskoj knjižici naglašava da je rad na predstavi bio put iscjeljenja, kako ličnog, tako i kolektivnog. Kako je istakla, autorkin nevjerovatni roman, sa svojim slojevima, pokušali su ispričati sveobuhvatno, a jednostavno, vodeći se motivom ženskog prijateljstva.
Vođeni osnovnim motivom ženskog prijateljstva, progovaramo o ljubavi, sjećanjima, gubicima, seksualnosti, prošlosti i sadašnjosti. Jureći zeca, upadali smo u vlastite rupe sjećanja koja su nam pomagala da trčimo naprijed, nekada uz pomoć svijeće, a nekada u punom svjetlu. Stigli smo blizu kraja, pomiješanih osjećanja – radost, umor, tuga i olakšanje. Sada ovog Zeca puštamo među vas, publiku. Nadam se da će bar nekome pomoći u zacjeljenju.Meni jeste, posvećujem ga svojoj majci, pojasnila je Kaikčija svoj rediteljski rukopis.
