Takmičarski program „Međunarodnog festivala glumca“ sjutra (utorak 18. novembar) proteći će u estetici djela „Udovica živog čoveka“ iz spisateljskog i rediteljskog rukopisa Dušana Kovačevića i produkciji Zvezdara teatra. Scenografiju potpisuje Vladislava Munić Kanington, a kostimografiju Dragica Laušević. Uloge tumače: Jelena Đokić (Marta), Sunčica Milanović (Tereza), Nela Mihailović (Sofija – Soja), Miodrag Krstović (Vojin – Voja), Anđelika Simić (Nana), Dušan Tomić (Bata).
U autorskom slovu Dušan Kovačević naglašava da je priča ove tamne komedije nalik na skoro sve njegove drame i filmove: Sadržaj se skriva u samom naslovu „Udovica živog čovjeka“. Da li je to moguće? Jeste, ako nekoga sahranimo dok je živ jer vam je nanio veliki bol. I da bi se tako teška drama mogla gledati potrebni su elementi komedije, kao kad se pije gorak lijek obložen slatkim ukusom.
Kovačević za beogradsku Politiku (aut: BGT; 17. 10. 2024) pojašnjava da je možda malo ironičan naslov, ali kad budete gledali predstavu videćete da je prilično tačan. Podnaslov je indikativniji, glasi: „Prepisivanje života“. I ovo jeste događaj u koji je upleteno nekoliko tokova i priča, a manje više su priče o nasilju. To se i vezuje za sve moje komade, a odnose se uglavnom na ugroženost čoveka ili porodice od neke vrste nasilja. Da li od državnog aparata, grupe koja vrši prisilu, i čovek se bori protiv toga na razne načine, rekao je Kovačević.
Prema ocijeni koju je dala Ana Tasić u beogradskoj Politici, novi dramski tekst Kovačevića je u žanrovskom pogledu kovačevićevski, tragikomičan, gorko – histeričan odsaj svijeta koji mahnito juri ka samouništenju.
Napisan njegovim prepoznatljivim rukopisom, na tankoj, poroznoj granici između urnebesne tragedije i klaustrofobične komedije, mučnog bola i neobuzdanog smijeha, komad nose takođe prepoznatljivi, sočni i živopisni likovi, vrcavog i često prostog jezika, prepuni narodnih bisera. Radnju pokreću situacije iz svakodnevnog života, groteskno preuveličane, što odražava apsurde u poludelom svijetu, izazivajući pritom bar privremena (komička) rasterećenja od naše turobne svakodnevnice. U centru pažnje su porodični odnosi, čija je nakaradnost i metafora društvene nakaradnosti, mikro-svijet je u pozorištu (uvijek) odraz makro-svijeta, zapisala je Tasić.
Marina Milivojević Mađarev u svom osvrtu u neddeljniku Vreme, akcentovala da je Dušan Kovačević i ovog puta pokazao svoju brilijantnu sposobnost u nizanju jedan za drugim jezičkih kalambura, kao i stvaranju duhovitih situacija sa mnogo neočekivanih preokreta.
„Udovica živog čovjeka“ svakako će imati svoju publiku i tražiće se karta više zato što je to efektna komedija situacije koja se zasniva na tome da supruga tvrdi kako joj je muž mrtav (za nju) iako je u stvari živ. U „Udovici živog čovjeka“, Dušan Kovačević je ponovo pokazao svoju briljantnu sposobnost da niže jedan za drugim jezički kalambur i stvara duhovite situacije sa mnogo neočekivanih preokreta. Intenzitet komedije raste od početka ka kraju. Taman kad pomislimo da će se čitava dramaturška konstrukcija raspasti, Kovačević izvodi posljednji zaokret u stilu deux ex machinai komad završava na način koji možda nije sasvim logično sproveden, ali jeste efektan i uspješan jer publika iz pozorišta izlazi zadovoljna, a to je i bio cilj, objasnila je Milivojević Mađarev.
Umijeće sa kojim Dušan Kovačević od običnih ljudi načini junake svog i našeg života, prema kritičkom osvrtu Dragane Bošković iz Novosti, ogleda se u toplini, sa kojom ih oslikava.
Kao i u njihovom prikazivanju u životnim situacijama, sa nevjerovatnim obrtima, kao i dobronamjernosti, zbog koje se ništa zlo na sceni ne događa. To se ili već dogodilo, pa gledamo posljedice, ili je u pripremi da se dogodi. Jezik, kojim Kovačevićevi likovi opisuju svoj život i muke koje ih tište je mnogoznačan, ne nosi samoinformaciju o njima, nego i psihološki profil, emotivni status, zaključila je Bošković.
Ovo djelo premijerno je izvedeno 6.oktobra prošle godine.