Nikšićko pozorište krenulo je u inscenaciju novog djela za Večernju scenu. Predstava Bele noći radi se po poznatom istoimenom djelu Fjodora Mihailoviča Dostojevskog. Čitaće probe počele su juče, a premijerno izvođenje planirano je za kraj aprila. Režija ovog scenskog djela, koje će obogatiti dramsku produkciju u Crnoj Gori, povjerena je poznatoj rediteljki Ani Đorđević, koja potpisuje i dramatizaciju. Kostimografkinja je Jelena Stokuća, scenografiju potpisuje Vesna Sušić, a scenski govor prof. dr Dijana Marojević. Izvršna producentkinja je Milica Burić. Uloge su povjerene: Stevanu Vukoviću, Marti Šćekić, Milici Kekić, Vuku Vučiniću i Andrei Drašković.
Bele noći, u svjetskoj književnosti značajno djelo Dostojevskog i danas je, nakon skoro osamnaest decenija od prvog objavljivanja, veoma čitano štivo, a priča je imala više ekranizacija širom svijeta. Njena tema je uvijek aktuelna – moderan čovjek nastanjen u procjepu stvarnosti, mašte i zanesenosti.
Za Bele noći, u biografiji Dostojevskog, vezana je jedna zanimljivost: Nakon objavljivanja Belih noći, 23. aprila 1849. godine, Fjodor Dostojevski je uhapšen i narednih osam mjeseci provodi u Petropavlovskoj tvrđavi. Iste godine je osuđen na smrt, ali kazna je preinačena na osam godina teškog rada. Nakon ovog životnog perioda, Dostojevski se vraća tradicionalnoj ruskoj duši i njegovo stvaralaštvo prelazi u legendarno razdbolje dubljeg istraživanja čovjeka i onog što ga okružuje.
Šta je sve okruživalo Dostojevskog u tom periodu života, može se vidjeti iz njegovih klasika, koji su pisani perom genija i sanjara. Pero koje je istrpilo život, bliski susret sa smrću i ta beskonačna laviranja početka i kraja. Bez pisanja bi propao, kako je i naznačio u pismu odmah nakon preinačenja smrtne kazne u tešku robiju.
U prepisci sa bratom Mihailom (Muzej prepiske; Geopolitika); Dostojevski piše: Zar nikada više neću uzeti pero u ruke? Ja mislim da ću kroz četiri godine dobiti neku mogućnost. Slaću ti sve što napišem, ako bilo šta napišem. Bože moj! Koliko će likova koje sam ja doživeo i stvorio, propasti, zgasnuti u mojoj glavi ili se kao otrov razliti mojim krvotokom. Ta ako ne bude moguće pisati, ja ću propasti. Bolje bi bilo i petnaest godina zatvora, ali sa perom u ruci, napisao je Dostojevski, između ostalog, u emotivnom pismu . Iz zatvora pušten je pet godina kasnije, a zatim je napisao klasike, među kojima su Zločin i kazna i Braća Karamazovi.