Veljko Mandić - kratka biografija
Humoristički duh barda
Veljko Mandić rođen je u Nikšiću 10. 10. 1924. godine i jedan je od osnivača Narodnog pozorišta.
Bio je glumac „Narodnog pozorišta“ u Nikšiću, Teatra u Kragujevcu i Crnogorskog narodnog pozorišta. Od velikog broja uloga na pozorišnim scenama, izdvajaju se one u predstavama: „Lažni car Šćepan Mali“, „Ujka Vanja“, „Kanjoš Macedonović“, „Gorski vijenac“, „Put generala Dromire“ (režija Blagota Eraković) i drge.
Ostvario je veliki broj uloga u filmovima i televizijskim serijama renomiranih crnogorskih i jugoslovenskih reditelja: „Zle pare“, „Lelejska gora“, „Nizvodno od sunca“, „Horoskop“, „Tišine“, „Hajka“, „Maratonci trče počasni krug“, „Petrijin venac“, „Dorotej“, „Šest dana juna“, „U ime naroda“, „Pusta zemlja“, „Đekna još nije umrla a ka’ će ne znamo“ itd.
Dobitnik je Zlatne arene u Puli za epizodnu ulogu u filmu „Vrhovi Zelengore“ (1979). Na Festivalu glumačkih ostvarenja u Nišu za ovu rolu dobio je nagradu za najbolju epizodnu ulogu. Isto priznanje dobio je i za ulogu Kara-Zaima, u filmu „Derviš i smrt“ (1974). Autor je više dramskih tekstova: „Snaha je doputovala“, „More do koljena“, „Djevojačka kula“, „Na petom boju“, „Paun i jorgovan“ i dr. „Kada je Mandićeva ’Snaha...’ igrana, tada su se prvi put gledaocima u crnogorskim pozorištima razvukle usne na smijeh – povodom neke domaće teme“, napisao je Ratko Đurović. Veljko Mandić je režirao nekoliko predstava.
Nakon prestanka sa radom Pozorišta u Nikšiću, aktivno je učestvovao u razvoju pozorišne djelatnosti nikšićkog „Zahumlja“.
Dvostruki je laureat najvišeg državnog priznanja Crne Gore – Trinaestojulske nagrade.
„Vedri humoristički prizori Veljka Mandića ni do danas nijesu izgubili svoju svježinu i aktuelnost, dramsku ubjedljivost, smijeh, tendenciju za humanizacijom čovjeka, a posebno za deblokiranjem anahronog dijela crnogorske svijesti koja je prijetnja razvoju“. Veljko Mandić je umro 1988. godine.