Šest desetica i četiri jedinice nalaze se u brojci koja hrabro korača od 1962. godine i taj 27. mart čini uvijek posebnim. Posebnim zbog teatra. I njegovog žilišta koje se naziva Glumac.
Na uranku proljeća, sa nestabilnim vremenskim svodom i atmosferskim pritiskom, kada je disanje haotično u ambijentu tekućeg svakodnevlja, na Svjetski dan pozorišta, glumačka imena, istaknuti dramski stvaraoci svijetu tradicionalno daruju svoju misao. Misao snažnu i potpunu, utabanu u znanju i iskustvu svih koji čine taj magični svijet umjetnosti. Uoči izvedbe Narodnog poslanika, sa Večernje scene,svojom altovskom i sugestivnom intonacijom, glumica Anja Drljević, pročitala je ovogodišnju Poruku koju je zapisao Vilem Dafo – glumac pogleda koji probija ekran Istinom – zajedničkom ljudima Teatra; Pozorište uprkos svemu, živi!
Kao glumac i pozorišni stvaralac, i dalje vjerujem u moć pozorišta. U svijetu koji izgleda da postaje sve podijeljeniji, opresivniji i nasilniji, izazov nas kao pozorišnih stvaralaca je da izbjegnemo korupciju pozorišta kao isključivo komercijalnog poduhvata posvećenog zabavi radi odvlačenja pažnje, ili kao suvoparnog institucionalnog čuvara tradicija, već da njegujemo njegovu moć da povezuje narode, zajednice, kulture i prije svega da se preispituje kuda idemo…
Veličina pozorišta je u preispitivanju načina na koji razmišljamo i ohrabrivanju da zamislimo ono čemu težimo. Mi smo društvene životinje i biološki smo dizajnirani da budemo aktivno uključeni u svijet. Svako čulo otvara put ka susretu, a tim sastajanjima definišemo ko smo. Kroz pripovijedanje, estetiku, jezik, pokret, scenografiju – pozorište kao sveukupna umjetnička forma može nam pomoći da vidimo šta je bilo, šta jeste i šta bi naš svijet mogao biti, zapisao je Dafo, a interpretirala Drljević.
Zavjesa se otvorila i nikšićka publika ušla je u svijet koji drugačije pulsira, opominje i katarzično djeluje kroz svevremenskog Nušića i njegovu prvu dramu Narodni poslanik. Pero koje pogađa pravo u metu, sa aromom smijeha gdje maske padaju.
Koproducentsko djelo Nikšićkog pozorišta i Centra za kulturu Pljevlja, premijerno je izvedeno 28. septembra 2022. godine i već četvrtu godinu gostuje na scenama širom zemlje i regiona, što ukazuje na svevremenost teme koja je i dalje aktuelna, izazovna za obradu i autentična u interpretaciji. Režiju i adaptaciju potpisuje Goran Bulajić. U glumačkoj podjeli su: Stevan Vuković, Marija Đurić, Maša Božović, Nikola Vasiljević, Anja Drljević, Matija Memedović, Boban Čvorović, Milica Kekić, Pavle Bogojević, Lazar Đurđević/Jovan Krivokapić, Velizar Kasalica i Nebojša Vulanović. Prateći glasovi su Ivan Zirojević i Jovan Džodžo. Scenografija je djelo Anke Gardašević, kostimografiju je radila mr Olivera Eraković.
Nakon završene predstave, Anja Drljević ili Špirovica obratila se publici povodom nedavne končine književnika, dramaturga i čovjeka Teatra, Nikšićanina Boža Koprivice – kosmopolite nepokolebljivog optimizma.
Božo je bio dijete nikšićkih ulica. Bio je duh onog najljepšeg Nikšića. Kosmopolita sa nepokolebljivim optimizmom. Njegove rečenice o Nikšiću ostale su zapisane kao jedne od najljepših koje su ikada napisane o ovom gradu i njegovim ljudima.Bio je zaljubljenik u fudbal, dribler u životu, ali još više, čovjek pozorišta, duha i prkosne slobode.Gdje god je bio, bio je prihvaćen i poštovan, jer je nosio neizmernu širinu, toplinu i iskrenost.Zato smo dužni da mu danas odamo počast, jer je sve nas učinio duhovno bogatijim ljudima. Hvala mu!,poručila je Drljević u trenutku gdje nije bilo ćutanja, već gromoglasnog aplauza.
U svijetu gdje pozorište živi uprkos svemu, caruje duh prkosne slobode. Za te trenutke postoje aplauzi koji traju, igrom nepokolebljivog optimizma.