U godini jubileja – 2026, kada se obilježava 205 godina od rođenja i 145 od smrti Fjodora Mihailoviča Dostojevskog, sasvim je prirodno da se teatarskim izrazom publici daruje novo iščitavanje ovog grandioznog klasika ruske i svjetske njiževnosti, čije su misli i ideje utkane u savremeni život. Pridružujući se planetarnom obilježavanju tih datuma, Nikšićko pozorište će premijerno izvesti komad Bele noći, u  utorak, 28. aprila sa početkom u 20 sati. Dramatizaciju i režiju ovog djela uradila je Ana Đorđević, scenografiju i dizajn plakata potpisuje Vesna Sušić, a kostimi su autorsko djelo Jelene Stokuće. Za scenski govor zadužena je prof. dr Dijana Marojević, dok je izbor muzike uradila Ana Đorđević. Uloge su povjerene: Stevanu Vukoviću, Marti Šćekić, Milici Kekić, Vuku Vučiniću i Mini Mićović. Izvršna producentkinja je Milica Burić.

Na današnjoj PRESS konferenciji, organizovanoj povodom predstojeće premijere, istaknuto je da Bele noći nijesu puka dramatizacija, već da imaju obilježje autorskog pera, što je inače odrednica umjetničkog izraza rediteljke Ane Đorđević.

Ona je u dramaturškom i rediteljskoj eksplikaciji istakla da Bele noći nadilaze žanr melodrame, sa postavkom suštinskog pitanja: Zbog čega je potrebna borba da bismo preživjeli život? 

Ovo jeste neka vrsta melodrame. U osnovi je ljubavna priča između muškarca i žene, pa onda ljubavna priča između još jednog muškarca i žene.  Taj izbor predloška za ovu pozorišnu predstavu danas, ne samo na ovim prostorima, već uopšte u svetu kada se nalazimo u jednoj delikatnoj situaciji, mogao bi da se učini ciničnim umu modernog čoveka, kao nešto što je utopijski eskapizam  u tekstu i realnosti. Strogo se protivim takvom pristupu ovom delu, jer smatram da ono govori ne samo o muško – ženskoj ljubavi, već ljubavi čoveka prema čoveku koja je bezuslovna i, u ovom trenutku to je jedino što može da nas spasi. Ova predstava u smislu duha nadilazi žanr melodrame  i da je kao svako delo Dostojevskog dramatizovana filosofija. Dostojevski je kroz svaki svoj roman zapravo dijalektičar koji stalno polemiše sam sa sobom i preispituje najdublje i najkomplikovanije teme koje se tiču čovečije egzistencije u celini, a posebno o njegovom smislu. Ova predstava posvećena je pitanju zbog čega treba da se borimo da preživimo i šta je to zbog čega život vredi čuvati, istakla je Đorđević, dodajući da je dramatizaciju radila rame uz rame sa svojim omiljenim piscem.

Ovu dramatizaciju sam radila zajedno sa Dostojevskim. Svi koji su taj roman čitali, zamišljaju da je duodrama, da to podrazumeva dva lika, Sanjara i Nastjenku. To bi moglo da se uradi kao duodrama, ali meni je bilo privlačnije  da napravim jednu ansambl predstavu. Iskoristila sam neke likove koje Dostojevski samo pominje u romanu,  da zapravo napišem kompletno nove likove; Motju i Fjoklu, kao i Stanara, kog sam dopisala kroz nove dramske  scene. To govorim jer ovo nije puka dramatizacija Dostojevskog u smislu prevođenja u dijalošku formu. Doprinela sam kao autor sa negde oko 30 do 40 odsto autorskog teksta. Potpuni sam autor tekstova koje postavljam, kao i dramatizacija koje u velikoj meri dopisuju pisca. Nadam se da  će ova predstava doneti  publici da u ovim trenucima malo spuste loptu i da se preispita: Koji je njihov lični udeo  u promeni sveta? Promena sveta počinje od toga kako tretiramo onoga pored sebe,  naglasila je Đorđević, napominjući da je ovo drugi put da radi dramatizaciju Fjodora Mihajloviča Dostojevskog i da je u odnosu na glumački potencijal, odlučila da radi baš ovo djelo.

Zahvalna sam Nikšićkom pozorištu što se našlo sa mnom na istoj talasnoj dužini po pitanju izbora tog štiva. U današnje vreme sve se ređe neguje klasična literatura na scenama. Moj predlog da radimo ovo delo oduševljeno je prihvaćen u jednom razgovoru koji je trajao pet minuta. To se retko dešava kada se bira jedan komad. Kada sam razmišljala o saradnji sa Nikšićkim pozorištem, posebno sam razmišljala o Stevanu Vukoviću, kao nekom za koga znam da je deo ansambla ovog Pozorišta. Sa njim sam radila dve velike predstave, gde je napravio odlične uloge. Onda sam birala tekst u odnosu na to kog glumca imam na raspolaganju i šta mislim da bi on trebao u tom trenutku da odigra i šta može. Nije bio lak zadatak, ali on se sa tim fantastično izborio. Kompletna podela pravljena je veoma oprezno; prošli smo mnogo krugova i razgovora o tome, nismo prepustili nijedan izbor glumca slučaju. Proces je trajao mesecima, svako ko sedi za ovim stolom opravdao je ono za šta smo se izborili i tražili da bude deo ove priče, ocijenila je rediteljka.

 

Glumac Stevan Vuković kazao je da mu je bio izazov izgovarati rečenice koje je napisao  Dostojevski, što za mladog glumca može djelovati nedostižno.

Svi smo mladi, neiskusni i u  ovo smo ušli iz neke nulte tačke. Na jednoj probi, Ana je rekla najtačniju stvar koja se tiče ove predstave, a to je da je ovo predstava  o ljubavi između čovjeka i života. Onda sam se bazirao na to da stvorimo ljubav između čovjeka i života, kroz misli Dostojevskog, pojasnio je Vuković.

 

 

 

 

 

Glumica Marta Šćekić istakla da je ovo predstava u kojoj su svi likovi dobri i jedni druge savjetuju da budu još bolji ljudi:

To je retka prilika da se gleda u pozorištima, makar ja nisam prisustvovala tome. Potrebno je da  se stvarno vratimo na ono šta je pozorište. Ono bi trebalo da uči, obrazuje i da tera da  budeš što bolji čovek. Najizazovnije u ovom procesu  bilo je da čistije pristupamo svemu i imamo razumevanja za sve, podijelila je utiske Šćekić.

 

 

 

Glumice Milica Kekić i Mina Mićović, zahvalne su što su dio procesa koji podrazumijeva svjetlost, sunce, čistotu i priliku da se u današnjem vremenu obrađuje tema koja osvježava čovjeka, a utiče na lični razvoj glumca.

Glumcu Vuku Vučiniću dragocjeno je  što svoje prve korake u karijeri gradi u Pozorištu rodnog grada.

Iskoristio bih priliku da se zahvalim Pozorištu i pozivam druga pozorišta i čitavu scenu kulutre i umjetnosti u Crnoj Gori da daju više prilika mladim ljudima glumcima, kao što je to uradilo Nikšićko pozorište, poručio je Vučinić.

Reprizno izvođenje Belih noći zakazano je za srijedu 29. aprila, sa početkom u 20 sati.

Cijena ulaznice je sedam (7) eura. Biletarnica Pozorišta je otvorena radnim danima od 9 do 20 sati, a ulaznice se mogu kupiti i online na web stranici Nikšićkog pozorišta: niksickopozoriste.me.