Nikšićko pozorište, sa predstavom „Kumovi“, gostuje u trebinjkom Centru za kulturuu utorak, 18. februara. Ovo djelo Dušana Kovačevića, u režiji Božidara Boba Đurovića, dan kasnije biće izvedeno na matičnoj sceni, a ulaz za nikšićku publiku je besplatan. U autorskom timu, pored reditelja Đurovića su: scenografkinja Vesna Popović, kostimografkinja Marina Medenica sa asistenticom Margaretom Marinković. Za scenski pokret je zadužena Jelena Simić, a izbor muzike povjeren je Bojanu Bojaniću. Numere je otpjevao Pavle Bogojević. U glumačkoj podjeli su: Žana Gardašević Bulatović,Hadži Nenad Maričić, Ana Franić, Nikola Vasiljević i Pavle Bogojević.
Slojevitost ovog komada osnovna je paradigma u kojima se kreće ova intrigantna, duhovita i dinamično priča. Predstava, je utemeljena u društvenoj zbilji, odnosno u svakodnevici savremenog čovjeka sa prostora Balkana, u kojem se, kako je ocijenio umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta, Janko Jelić, ljudski život nalazi u iskušenju preplitanja sa onim što naš narod naziva „psećim životom“.
Taj život se kroz institucionalnu marginalizaciju njegovih nosilaca u prvi mah učini kao i šansa za oslobođenje od okova civilizovane nevolje i zablude zvane savremenost. No, u Kovačevićevoj poetici, kao i u univerzalnom dramskom obrtu, jedna zabluda rađa uvijek drugu zabludu, a sam ljudski život i ljubav u njemu su jedino za šta se vrijedi žrtvovati i boriti, pa makar i kroz pseći lavež i egzistenciju psa lutalice, zapisao je Jelić u katalogu predstave. Prema njegovim navodima, riječ je o ljudima koji se duhom i tijelom pretvaraju u pse, i to pse lutalice, jer je odricanje od sistemski projektovane ličnosti jedini način da se istinska ličnost i istinska ljudskost sačuvaju.
Komad je koncipiran tako da se tragično i komično ne mogu razdvojiti niti razumjeti jedno bez drugog i gledaoca ostavljaju da jednim okom plače, a drugim se smije shvatajući da je on suštinski junak priče, zaključuje Jelić.
Reditelj Đurović, istakao je da ga je naročito zanimala vrsta tragikomičnog humora u tekstu Kovačevića, koji se neprestano prožima u ovom dramskom djelu.
Ovo je jedna veoma tužna priča o tragičnim posljedicama ljudi u svakodnevnom životu, kako je to Kovačević fantastično u tri riječi opisao. Trudili smo se da zadržimo tu mjeru ozbiljnosti koju ovaj komad ima, jer mislim da je jedna od vrijednosti ove predstave što mi nijesmo iznajmljivali osmijeh, nego smo jednim okom plakali, a drugim se smijali. Uvjeren sam da je humor najveća snaga protiv svake vlasti, jer od humora se nemoguće odbraniti. On je veoma rijedak. Duhovitih ljudi je veoma malo, a ja se preozbiljnih ljudi užasno bojim, kazao je Đurović.