Nikšićko pozorište, nakon trijumfalnog uspjeha sa predstavom Heroj nacije na užičkom – 30. Jugoslovenskom pozorišnom festivalu Bez prevoda (šest nagrada; ARDALION za najbolju predstavu, režiju, žensku ulogu, scenografiju, za najboljeg mladog glumca, i specijalni ARDALION),u utorak 25. novembra nastavlja festivalski nastup se sa duodramom Pluća na podgoričkom 10. Festivalu MAKADO. Ta predsava će noć ranije – 24. novembra biti izvedena na matičnoj sceni, sa početkom u 20 sati.
Glumci Stevan Vuković i Maja Stojanović ovu zanimljivu dramu engleskog pisca Dankana Mekmilana, u režiju Andreja Nosovova na scenu donose na veoma uvjerljiv i dopadljiv način. Inscenacija tog djela u produkciji Nikšićkog pozorišta je ne samo njena praizvedba u Crnoj Gori, već i novo – estetski drugačije čitanje ove uzbudljive priče. Piščev dramski narativ je upotpunosti je ispoštovan, tako da je motivska struktura i poruka ovog književnog djela stavljena u prvi plan. Pluća u inscenaciji Nikšićkog pozorišta u sebi nosi, prije svega, univerzalnu, tragikomičnu radnju o vječito neriješenim pitanjima muško-ženskih odnosa, koji su isprepleteni društvenim (socijalnim) problemima i dilemama koje se manifestuju kroz percepciju dramskih likova, sa centralnim pitanjem: Kako i zašto donosimo neke odluke u našim malim i prolaznim životima?
Ovo je priča o nekim nesnađenim ljudima koji pokušavaju da kontrolišu život i kada se taj život desi nekako im isklizne, izmakne kontroli. Ovo je priča o jednom, svakodnevnom pokušaju da čovjek treba da bude dobar, da radi stvari smisleno, promišljeno, da se sve ne prepušta slučaju, jer nas život prevari i dokaže nam da je on ispred nas, da sve stvari koje se dešavaju dese se s nekim razlogom. Samo je pitanje kako se mi postavimo prema tome. Ako je neko dovoljno spreman da se usudi da pokrene kod sebe sva pitanja koja predstava nosi u sebi, onda smo napravili dobru stvar u smislu da smo barem začeli klicu nekog razmišljanja, pojašnjava glumac Stevan Vuković u svom osvrtu na ovo djelo.
Njegova koleginica i partnerka na sceni, Maja Stojanović potencira poruke ovog komada, koje se tiču i dotiču čovjeka, njegov pokušaj da bude bolji, kao i njegovu nesnađenost u vrtlogu društvenih poremećaja.
Ne možemo biti spremni za život, niti nas knjige mogu tome naučiti. Ne postoji nikakva garancija u životu. Ljudi su skloni obećanjima, da je nešto de fakto i de jure, da nema dalje, a život se dešava svake sekunde… Zbog toga bi trebaalo da svake sekunde donosimo odluke, da se trudimo da smo na neki način dobri, poruka je glumice Stojanović.
Reditelj Andrej Nosov nakon prvih izvođenja pretpostavljao je da će ova predstava tek u postprodukciji da raste, što se ubrzo pokazalo tačnim, jer je ovo djelo do sada imalo zapažene nastupe na festivalima i scenama u Crnoj Gori i van njenih granica.
Prevod teksta je odradio Ivan Vuković. Scenografija je djelo Vesne Sušić, a kostimografija Marije Marković. Dizajn svjetla osmislio je Nemanja Calić, a izvršna producentkinja je Milica Burić.