Narodno pozorište Sarajevo, nacionalni Teatar Bosne i Hercegovine, na nikšićkom Festivalu glumca izvešće večeras (petak, 11. novembar) predstavu „Umjetnik u gladovanju“. Ovo scensko ostvarenje je nastalo prema motivima i fragmentima iz života, djela, pisama i dnevnika Franca Kafke, u režiji Alena Šimića. Dramaturgiju i dramatizaciju potpisuje Benjamin Hasić, a muziku Mirza RahmanovićIndigo. Scenogafija i kostimimografija povjerena je Sabini Trnki. Asistenti režije su: Ajla Bešić, Ena Kurtalić i Benjamin Hasić, a asistent dramaturgije Armin Behrem. Uloge tumače: Ida Keškić, Tamara Miličević Stilić, Ivona Baković, Dino Sarija, Dino Bajrović, Domagoj Nižin.

Dino Mustafić, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo u prologu producentske knjižice Umjetnika u gladovanju, navodi da su se kroz Narodno pozorište Sarajevo kao centralnu pozorišnu instituciju, tokom proteklih sezona, prelamali znakovi ovoga vremena i prostora, te je ono svojim istraživačkim dometima u iznalaženju novih umjetničkih formi, autentičnih u nacionalnom iskazu, bilo ponekad i putokaz bosansko-hercegovačkom teatru.  Tako je, prema riječima Mustafića nastao prostor Stolaboratori koji traga za novim formama, ali i sadržajima koji će ovoj pozorišnoj kući osigurati opstajanje na turbulentnom početku 21. vijeka. „Stolaboratori“ je postavljen kao scenski prostor istraživačkog u teatarskom jeziku. U tom prostoru nastao je i „Umjetnik u gladovanju“, a njegovu inscenaciju, Mustafić tumači kroz Kafkinu rečenicu: „Posljednjih deset godina je zanimanje za umjetnike u gladovanju znatno opalo. Dok je prije i te kako bilo isplativo priređivati takve predstave u vlastitoj režiji, danas je to sasvim nemoguće. Bila su to druga vremena. Onda se čitav grad bavio umjetnikom u gladovanju: zanimanje je raslo iz jednog dana gladovanja u drugi…“.

Reditelj Alen Šimić i dramaturg Benjamin Hasić pojašnjavajući koncept predstave, odnosno drame, zapisali su da je ona nastala iščitavanjem Kafkinih dnevnika, pisama i kratkih proznih djela. Na taj način doslovno su „ušli u apsurdni svijet, prostor ispunjen zagonetkama koje odlično komuniciraju sa apsurdnim vremenom u kojem živimo.“ Pošli su od saznanja da je Kafka, pisac izvan vremena, zbog čega je i „toliko teško odgonetnuti njegove alegorije.“

Šimić i Hasić su radeći na Kafkinim rukopisima uporedo razgovarali sa građanima Sarajeva o pozorištu i saznali su da 90% njih i ne zna koliko pozorišta taj grad ima.

Još je veći procenat onih koji ne idu u pozorište uopšte. Ispitivali smo svoje savremenike o životu i njihove poglede na postojanje i otkrili da ih ta pitanja ne zanimaju. Ova kombinacija se pokazala kao odličan pokretač za nešto drugačije. Upali smo u međusvijet, granice vremena i prostora počele su da se tope, naše ličnosti, naša individualnost, neđeljivost je nestala. Postali smo jedna masa sačinjena od mesa, misli i magije. Jednu stvar nismo uspjeli otkriti: zašto pozoršite kao umjetnička forma propada u ovoj državi i koja je svrha bavljenja ovim poslom. Umjetnik u gladovanju, ekipa predstave, postalo je jedno te isto. I onda se desilo ono što se desilo, navode Šimić i Hasić.

Dakle autorski tim sa glumačkim ansamblom i pratećom, tehničkom ekipom, kolektivno su istražili „vezu između nas, naših privatnih života, opažanja koja imamo o poslu kojim se bavimo i okruženju u kojem bivamo, sa enigmatičnim, turobnim i zatvorenim Kafkom. Polazište je bila pripovijetka Umjetnik u gladovanju, a razvilo se u nešto šire“.