Nikšićko pozorište sa predstavom „Boing – Boing“ gostuje u Gradskom pozorištu Podgorica. Taj komad za Večernju scenu biće izveden u četvrtak 23. marta sa početkom u 20 sati, u sali KIC-a “Budo Tomović”.
„Boing – Boing“ rađen je u maju minule godine po istoimenom, veoma popularnom tekstu francuskog komediografa Marka Kamoletija. Na scenu ga je postavio mladi reditelj Rastislav Ćopić, a adaptaciju teksta uradila je Isidora Milosavljević. Za kostime je bila zadužena Ivana Ristić, a scenografija je djelo Vesne Sušić, akademske slikarke. Uloge su povjerene glumcima Nikšićkog pozorišta: Gordani Mićunović, Maji Stojanović, Nikoli Vasiljeviću, Jovanu Krivokapiću, Stevanu Vukoviću i njihovoj koleginici Žani Gardašević Bulatović iz ansambla Crnogorskog narodnog pozorišta. Izvršna producentica projekta je Milica Burić.
Reditelj Rastislav Ćopić na početku procesa rada izjavio je da se njegova koncepcija ne udaljava mnogo od izvornog – piščevoig teksta.
„Adaptacija je napravljena tako da samo pomjeramo radnju komada nekoliko godina unaprijed, kako bi smo ga smjestili u dinamičniji društveni kontekst, u odnosu na vrijeme u Francuskoj šezdesetih godina prošlog vijeka. To može da pomogne da se oplemeni i onako dobro skrojena komedija. Ona je napisana u maniru najboljih francuskih vodvilja, direktno se nadovezuje na Labiša… Posebno mi je zadovoljstvo što ovakav tekst radim sa divnim, talentovanim, mladim ansamblom, prema čijim senzibilitetima sam uostalom i birao tekst“, pojasnio je reditenj Ćopić, svoj rukopis.
Dramaturška intervencija Isidore Milosavljević minuciozno je ispoštovala piščevu dramasku radnju i koncepciju reditelja, ali je i vješto nadogradila izvorni tekst, diskursom o socijalnoj nejadnakosti.
„Mijenjali smo tekst samo u određenim kontekstima koji nam odgovaraju, kako bi smo ga prilagodili ovom vremenu, odnosno nekim sistemima vrijednosti koji su nama poznati danas i koji nam možda stoje na putu. Sa druge strane, nijesmo pravili ozbiljnu dramu, jer ovo je vodvilj i željeli smo da ostane u okvirima komedije i vodvilja“, pojasnila je Milosavljević.
Likovnost predstave do filigranskih detalja podređena je scenskoj radnji, tako da ni jedan detalj na sceni nije suvišan. Naprotiv!
Scenografija Vesne Sušić daje poseban pečat ovom komadu, jer njena rješenja nadopunjuju dinamičnost igre i vizuelni identitet komada. Sva vrata, zastori i druga scenografski detalji i rekviziti opravdavaju radnju u svim detaljima, tako da vidno doprinose opštem utisku o predstavi, odnosno impresiji o oživljenom dramskom tekstu.
Priču koja se događa u Parizu, u stanu glavnog junaka Bernara koji je istovremeno vjeren za tri žene, stjuardese različitih nacionalnosti (Amerikanka, Njemica i Francuskinja) zaposlene u inostranim kompanijama, takođe je dopunjena estetikom kostima Ivane Ristić. Radi se o brižljivo odabranom koloritu i stilu, koji su upotpunosti u službi tih likova i situacija u kojima se nalaze.