Predstava „Uloga moje porodice u (filmu o) svjetskoj revoluciji“ bavi se nasušnom potrebama „malog čovjeka“ koji želi da ostavi neki trag o sebi za vječnost – pojasnio je Aleksandar Lukač reditelj ovog dramskog djela na današnjoj PRES konferenciji upriličenoj uoči sjutrašnje premijere na Večernjoj sceni Nikšićkog pozorišta. Lukač je i autor teksta ove drame koju je napisao po motivima romana „Uloga moje porodice u svjetskoj revoluciji“, Bore Ćosića.
U svakom ljudskom biću se može naći taj djelić „malog čovjeka“, kojem se na tom putuisprečavaju kako ogromne istorijske okolnosti, tako i često, vrlo ograničene mogućnosti. U sprezi tih nepremostivih prepreka mi te tragove panično ostavljamo na, i u sebi, na drugima, a sada, sve više i na đubrištu socijalnih medija. Činjenica da ti tragovi nijesu baš kako smo ih zamislili, da su pomiješani i uprljani tragovima drugih, nas zapravo definiše kao ljudska bića. Tragična i komična u isto vrijeme, kazao je Lukač. On cijeni da je sa ovim romanom Ćosića najavljen novi trend u južnoslovenskoj književnosti, u kojem će godinama kasnije motive tražiti: Dušan Kovačević, Gordan Mihić i Emir Kusturica. Roman Ćosića je prema ocjeni reditelja Lukača neka vrsta opservacije, analize našeg balkanskog mentaliteta.
Razvoj te ideje, diskursa na tu temu, gledali smo kroz 80, 90 godine minulog vijeka, a onda su došle neke nove krize, kataklizme, nove nepremostive prepreke gdje se ti „mali ljudi“ staalno susreću sa većim izazovima, sa težim trenucima, pokušavajući da ostvare sebe, da pronađu neko svoje Ja, odnosno razlog za egzistenciju. U ovu priču unio sam neke moderne vrste ponašanja vremena koje je opčinjeno socijalnim medijima. Ovo vrijeme je obilježeno tetovažama na tijelu ili poziranjem pred kamerama i foto – aparatima. To su postali novi instrumenti ostvarenja savremenog „malog čovjeka“. U drami sam sa jedne strane adržao te Ćosićeve motive, taj duh „malog čovjeka“, a sa druge unio sam elemente, momente modernog svijeta, ta sredstva sa kojima se današnje generacije služe. Krenuli smo od konkretnog miljea, a on je planetarno i te kako prepoznatljiv, pojasnio je Lukač. On je kazao da njegova drama nema sličnosti sa filmom iz 1971. godine, koji je režirao Bahrudin Bato Čengić, po scenariju Bore Ćosića i Branka Vučićevića, a koji je bio zabranjen.
Predstava je scenografijom i kostimima veoma likovno bogata, što je potvrdila na PRES- u Vesna Sušić, scenografkinja.
Osjećam se kao podvižnik jer sam za kratko vrijeme napravili jako zahtjevnu scenu sa prostorom koji će biti dovoljno inspirativan za glumce. Do likovnosti sam došla nekim naturalističkim principom. U dogovoru sa rediteljem došla sam do rješenja kojima pokazujemo kako se ti „mali ljudi“ snalaze kroz „tamne vilajete“ o kojima se priča. Još uvijek sam pod naporom te borbe da se napravi zahtjevna scena, koja je prilično velika i glomazna, izjavila je Sušić.
Ovaj proces i za glumce je bio inspirativan. Milica Kekić Martinović radovala se od samog početka rada jer joj je pružena prilika da igra dijete.
Ljudi koji me dobro poznaju, znaju da u sebi imam neko sjeme koje je djetinjasto. To je nešto što čuvam i nikada ga neću izgubiti, uvijek će biti dio mene. Zato mi i nije bilo teško da se snađem u ovoj ulozi, rekla je Kekić Martinović.
Njen kolega Stevan Vuković cijeni da je ovaj projekat važan za Nikšićko pozorište jer je na neki način test koji će pokazati ljudske, tehničke i na kraju budžetske kapacitete Ustanove. Vuković je uvjeren da će ova predstava potvrditi da Pozorište iz Nikšića može da ponudi i mnogo više.
Na taj način rastemo, idemo korak po korak. Sa te strane sam srećan što smo pored niza teškoća uspjeli da izađemo sa ovom predstavom na scenu. Da publika vidi ono što smo radili prethodnih mjesec dana, a da se pritom ne zastidimo gdje smo i ko smo, rekao je glumac Vuković. On je govorio i, o estetskim dometima novog djela za Večernju scenu.
Važno je da svi koji budu gledali ovu predstavu pronađu dio svoje porodice na sceni, u bilo kojem od ovih karaktera. Trudili smo se da uvežemo te neke odnose koji se dešavaju u porodici, tu neku šarenolikost, zaigranost tih ljudi. U tom nekom današnjem, kolektivnom mraku moramo se zapitati: Šta zapravo radimo unutar tog mraka, ili nekog sistema, da bi sebe mogli zabaviti i učinili život interesantnijim, kazao je Vuković.
Umjetnički direktor Janko Jelić uvjeren je da će nova predstava osvježiti repertoar i produkciju Nikšićkog pozorišta, koje je za godinu i po, sa četiri predstave realizovalo zavidan broj njihovih izvođenja na matičnoj sceni, kao i brojna gostovanja u drugim pozorištima u Crnoj Gori i zemljama okruženja. Jelić se zahvalio autorskoj i glumačkoj ekipi što su uspjeli da u rekordnom roku insceniraju ovu dramu i pored niza otežavajućih okolnosti.
Elektroprivreda Crne Gore kao društveno odgovorna kompanija finansijski je podržala ovaj projekat, prepoznavajući značaj pozorišne umjetnosti koja njeguje prave vrijednosti