Na Večernjoj sceni Nikšićkog pozorišta u četvrtak 30. novembra sa početkom u 20 sati, premijerno će biti izvedena duodrama „Pluća“, Dankana Mekmilana, u režiji Andreja Nosova. Uloge tumače Maja Stojanović i Stevan Vuković. Scenografija je djelo Vesne Sušić, a kostimografija je povjerena Mariji Marković. Dizajner svjetla je Nemanja Calić, a izvršna producentica je Milica Burić. Povodom premijere danas je održana PRES konferencija, na kojoj se govorilo o estetskim dometima i iskustvima u procesu rada na ovoj univerzalnoj priči o nama samima i našoj svakodnevici.
Umjetnički direktor Nikšićkog pozorišta Janko Jelić pojasnio je da je ova inscenacija dudrame Memilana rezulat ranijeg opredjeljenja uprave Pozorišta da se nakon većih – ansambl projekata, okrene manjoj formi. Jelić se zahvalio autorskoj ekipi i glumcima na uspješno privedenom procesu koji će publici ponuditi priču koja tretira probleme savremenog društva u sudaru velikih motiva: muško – ženskih, ekoloških, društvenih i političkih odnosa.
Reditelj Andrej Nosov prenio je pozitivne utiske iz dvomjesečnog procesa rada na ovom projektu u kojem je, kako je rekao, cijela ekipa uživala. To će, prema njegovom uvjerenju, rezultirati i uspjehom kod publike na predstojećoj premijeri i reprizi, kao i u postprodukciji.
Ova univerzalna priča u centar stavlja dvoje mladih ljudi. Onih ljudi na kojima će sve ostati, i zbog kojih sve radimo, odnosno našu djecu. Zbog toga je ovo predstava za mlade, ali isto tako i za njihove roditelje, koji bi trebali da razumiju kako te nove generacije žive i kako da prežive sve ono što su im roditelji ostavili, odnosno sve ono što čeka njihovu djecu“, pojasni je Nosov svoj rediteljski koncept. On je istakao da je rad na ovoj predstavi doživio kao privilegiju zbog sveukupne energije, posvećenosti i kreativnih naboja koji su pratili pripremu ove drame.
Nosov potpisuje i idejno rješenje marketinškog materijala, koji je prema riječima grafičke dizanerke Vesne Sušić koja potpisuje i scenografiju, išao u pravcu da se tajne života likova drame potpuno ne razotkriju, već da se samo sugeriše na dramsku radnju.
„Fotografije iz automata su dio jedne svakodnevice, koju svako od nas može da ima. To smo riješili kroz jednostavne forme, kao što je i rađena čitava predstava. Takođe, scenografija, prema Andrejevom zahtjevu i zamisli, je vrlo jednostavna i nije klasična – pozorišna, već je sastavljena od scenskih elemenata koji će služiti svrsi kojoj pripadaju. Scenografski elementi zajedno sa dizajnom svjetla Nemanje Calića stvoraju jednu divnu sineriju koja glumcima približava tajnu o kojoj pričamo“, pojasnila je Sušić.
Za protagoniste Maju Stojanović i Stevana Vukovića rad na ovoj predstavi je bio veliki izazov.
Glumica Stojanović ističe da je duodrama specifičan dramaturški okvir u kojoj su partneri upućeni jedni na drugo, tako da su za nju izazov upravo bile te milisekunde koje su ih dijelile da ne „slikznu“ u nešto drugo od načina koji im je potreban na sceni.
Za njenog kolegu Stevana Vukovića rad na ovom projektu je sublimirao sve ono zbog čega je, kako je rekao, upisao Akademiju za glumu.
„Tu je partner koji ima razumijevanja za mene i koji je otvoren za sve moje greške. Doživio sam tu neku otvorenost i prostor koju je Maja ponudila, tako sa sam dobio sve ono što želim. Odagnao sam ono čega me bilo strah. Sa druge strane, reditelj je imao razumijevanja za sve to i bio je dobar putokaz za sve pravce kojima smo lutali. On nas je skretao sa svih tih sporednih puteva kojima smo kreteli i vraćao nas na taj pravi – njegov, željeni put. To je na kraju rezultiralo dobrim osjećajem na sceni i potrebom da se igramo i zabavljamo, da razmjenjujemo energiju, da razgovaramo i da uradimo dobru predstavu. Zbog toga sam jako sam zadovoljan i srećan i nemam nikakvu brigu oko premijere i tog nekakvog očekivanja od publike, jer kod nas nemamo često priliku da gledamo ovu vrstu forme u pozorištu… Uvijek se poseže za nekim velikim projektima… A,veličina ove predstave je u tome što se stvorio intiman krug saradnika i prijatelja, koji su imali samo jedan jedini cilj – da napravimo nešto u čemu će se drugi prepoznati, razmišljati i nakon odgledane predstave pozvati nekog bliskog i reći mu: Ej, shvatio sam neke stvari… Možemo li da se nađemo da porazgovaramo? Ako taj nivo uspijemo da dosegnemo, ja ću biti jako sretan i sve ovo će imati smisao“, rekao je Vuković, ističući da mu je ovaj proces i glumački i životno jako važan.
„Bez komunikacije sa partnerom, bez usresređenosti na partnera – osnovnog scenskog elementa kojeg često, čini mi se, zaboravljamo u pozorištu, nemamo kud. Sami ne možemo ništa da uradimo. Po prvi put sam shvatio da nije moguće ništa ostvariti ako nemate partnera. To je neka vrsta kondicije, spremnosti, pripravnosti i vještine kao usrsređenosti na partnera To će mi ostati kao nauk za ubuduće da je partner neminovnost i da od partnera dobijamo sve, čega ranije možda nijesam bio svjestan. Jesam, naravno, u onoj osnovnoj mjeri – da je je partner tu, ali i ne da se ovoliko iz parnera može zvući, dobiti“, zaključio je glumac Vuković, pojašnjavajući značaj partnerskog odnosa na sceni, a posebno u žanru – duodrama.
Repriza „Pluća“ zakazana je za 1. decembar, u 20 sati. Ulaznice po cijeni od pet (5) eura su u prodaji na biletarnici Nikšićkog pozorišta, u intervalu od 10 do 20 sati.