Povodom jubileja – dvadesetog (20) izvođenja od premijere komedije „Boing – Boing“, Nikšićko pozorište u petak 24. maja, sa početkom u 20 sati, za publiku organizuje besplatano gledanje ovog scenskog djela, koje je po tekstu Marka Kamelotija, u režiji Rastislava Ćopića, producirano prije dvije godine. Ansambl ove predstave: Stevan Vuković, Žana Gardašević Bulatović, Jovan Krivokapić, Gordana Mićunović, Maja Stojanović i Nikola Vasiljević, sjutradan (subota, 25. maj) gostovaće u Narodnom pozorištu Istočno Sarajevo, a do sada su imali uspješna igranja na matičnoj i scenama drugih poznatih pozorišta u zemljama regiona.
Adaptaciju i dramaturgiju ovog djela uradila je Isidora Milosavljević, scenografiju potpisuje Vesna Sušić, a kostimografiju Ivana Ristić.
Glumački ansambl i autorski tim svojim estetikama potvrdili su snagu i moć dramske umjetnosti, koja pored katarze, publici donosi radost, smijeh i ljepotu igre, onu ljepšu stranu života koja nam je i te kako potrebna.
Reditelj Rastislav Ćopić na početku procesa rada izjavio je da se njegova koncepcija ne udaljava mnogo od izvornog – piščevoig teksta.
„Adaptacija je napravljena tako da samo pomjeramo radnju komada nekoliko godina unaprijed, kako bi smo ga smjestili u dinamičniji društveni kontekst, u odnosu na vrijeme u Francuskoj šezdesetih godina prošlog vijeka. To može da pomogne da se oplemeni i onako dobro skrojena komedija. Ona je napisana u maniru najboljih francuskih vodvilja, direktno se nadovezuje na Labiša… Posebno mi je zadovoljstvo što ovakav tekst radim sa divnim, talentovanim, mladim ansamblom, prema čijim senzibilitetima sam uostalom i birao tekst“, pojasnio je reditelj Ćopić, svoj rukopis.
Dramaturška intervencija Isidore Milosavljević minuciozno je ispoštovala piščevu dramasku radnju i koncepciju reditelja, ali je i vješto nadogradila izvorni tekst, diskursom o socijalnoj nejadnakosti.
„Mijenjali smo tekst samo u određenim kontekstima koji nam odgovaraju, kako bi smo ga prilagodili ovom vremenu, odnosno nekim sistemima vrijednosti koji su nama poznati danas i koji nam možda stoje na putu. Sa druge strane, nijesmo pravili ozbiljnu dramu, jer ovo je vodvilj i željeli smo da ostane u okvirima komedije i vodvilja“, pojasnila je Milosavljević.
Likovnost predstave do filigranskih detalja podređena je scenskoj radnji, tako da ni jedan detalj na sceni nije suvišan. Naprotiv! Scenografija Vesne Sušić daje poseban pečat ovom komadu, jer njena rješenja nadopunjuju dinamičnost igre i vizuelni identitet komada. Sva vrata, zastori i druga scenografski detalji i rekviziti opravdavaju radnju u svim detaljima, tako da vidno doprinose opštem utisku o predstavi, odnosno impresiji o oživljenom dramskom tekstu.
Priču koja se događa u Parizu, u stanu glavnog junaka Bernara koji je istovremeno vjeren za tri žene, stjuardese različitih nacionalnosti (Amerikanka, Njemica i Francuskinja) zaposlene u inostranim kompanijama, takođe je dopunjena estetikom kostima Ivane Ristić. Radi se o brižljivo odabranom koloritu i stilu, koji su upotpunosti u službi tih likova i situacija u kojima se nalaze.