Predstava Otac, Florijana Zelera, u režiji Nataše Poplavske biće izvedena u subotu, 16. maja sa početkom u 20 sati na Večernjoj sceni. Cijena ulaznice je sedam (7) eura.
Dvije večeri kasnije, Otac premijerno gostuje na sceni Makedonskog narodnog teatra u Skoplju u ponedjeljak 18.maja sa početkom u 20 sati. Predstava je premijerno izvedena 3. oktobra prošle godine na Večernjoj sceniNikšićkog pozorišta. U autorskom timu su: Ivana Dimić (prevod), Vesna Sušić (scenografija), Nataša Poplavska (kostimografija i izbor muzike), Emil Petrov (dizajn, fotografija i video animacija), Bojan Bojanić (dizajn svijetla). Uloge tumače : Vladan Gajović, Anja Drljević, Jovan Krivokapić, Maja Stojanović, Nikola Vasiljević i Andrea Drašković.
Rediteljka Poplavskaje nakon oktobarske premijere, objasnila da je u svom rediteljskom potpisu apostrofirala crne rupe u sjećanju, kroz nelinearnu dramaturgiju, sa ciljem da što uvjerljivije pokaže beskonačne lavirinte u kojoj se dementne osobe nalaze i poniru.
Najčešće su fizički u dobroj formi, sve je u redu sa njima, pa nijesu svjesni odlaska svjesnosti. U predstavi je nelinearna dramaturgija, baš kako se njima dešava u glavi. Sva ta ponavljanja, postupke koje smo imali u predstavi, zapravo su čista istina i suština bolesti. Ja dramaturški nijesam intervenisala, jer smatram da je Florijan Zeler savršeno napisao ovaj tekst. Imala sam par svojih rediteljskih postupaka, kako bih još više pokazala gubljenje u svom lavirintu, u glavi koja pokušava da se snađe, ali teško se snađe, pojasnila je rediteljka, dodajući da je glumački ansambl Nikšićkog pozorišta nadmašio njena očekivanja.
Imali smo divan proces, to je najbitnija stvar. Ne samo glumci, ansambl, nego cijelo pozorište prosto je radilo do maksimuma. Direktori su napravili uslove da radimo ovu predstavu, da ne bude samo naš balkanski problem, jer je deo svetskog. Gledali smo da bude univerzalna poruka. Takođe, ima još jedna poruka kojih bih htjela da kažem, za mene najbitnija. Ima trenuaka u životu kada vreme stane, a to je kad se poljubiš sa voljenom osobom. I ovde je, muž Anin rekao najvažniju rečenicu ovog komada. Šta je smisao života? To je da budemo zajedno i živi, poručila je nakon premijere.

