Predstava „Pluća“, Teatra EXIT iz Zagreba i Gradskog kazališta iz Siska
Romantična drama o životu
Takmičarski program XVII „Međunarodnog festivala glumca Nikšić 2021“ večeras će otvoriti duodrama „Pluća“, koproducentski projekat Teatra EXIT iz Zagreba i Gradskog kazališta iz Siska. U predstavi koju je po tekstu Dunkana Mekmilana i prevodu Lade Silađin, režirala Aida Bukvić, uloge tumače Jadranka Đokić i Amar Bukvić. Scenografiju potpisuje Miljenko Sekulić, a kostimografiju Danijela Gotal Grgurač. Muzika je djelo Viljema Miličevića, dok je dizajn svjetla odradio Marino Frankola.
„ ’Pluća‘ su duhovit, emotivan, ponekad i brutalno iskren mentalni slalom generacije kojoj je propitivanje imperativ, a nesigurnost odavno postala stil življenja. Slalom je prepun sumnji, strahova i potrebe za bliskošću u kojem se neka vrata promaše, na nekima se izgubi previše vremena, dok se neka zahvate baš onako kako treba, u pravom trenutku, na pravom mjestu, kada se ipak dogodi Život“, zapisala je Aida Bukvić u rediteljskoj knjižici.
Drama „Pluća“ zapravo govori o „dvoje zanimljivih pojedinaca čiji se životi lome pod teretom nekritički prihvaćenih normi korektnosti generacije, koja počinje graditi svijet i društvo na temeljima neke nove pravednosti. Likovi ove zanimljive i uzbudljive priče su obrazovani mladi ljudi koji čitaju knjige, gledaju dokumentarne filmove, putuju, brinu se o okolini… Recikliraju, gledaju dokumentarce i art filmove, čitaju knjige o pravim stvarima, voze se biciklima i kupuju od onih koji ne izrabljuju. Ali, voze se i automobilima, kupaju u kadi i ponekad ostave vodu da curi bez prave potrebe. Bomba pada u njihov život kada On spomene dijete koje želi. A, Ona se previše brine, previše razmišlja i ima veliku, zaista veliku potrebu da razgovara o svemu, da razmotri stvari, jer sve učinjeno mora biti i dobro promišljeno.
„U majstorski napisanim dijalozima tada se razotkriva sva histeričnost naše sadašnjosti, otkrivaju problemi koje radimo ni iz čega, iz mirnog života bujaju strahovi. Jesmo li postali toliko sebični da svoj uređeni život ne želimo ’unerediti‘ djetetom – pitanje je koje nimalo skriveno nameće autor“, zapisano je u jednom od mnogobrojnih osvrta na ovaj zanimljiv pozorišni komad.
Janko Heidl, iz portal Mixer.hr o ovoj predstavi piše: „Dijalog je nezaustavljiv, izmjene scena su brze, tempo ne zastajkuje. Kostimske, scenografske i svjetlosne promjene su minimalne, muzička ojačanja malobrojna i neprimjetna, no prigušenost rečenoga i te kako je djelotvorna. Sažimanje, međutim, ne osiromašuje, nego nudi puno, pravo pozorište koje pametno, promišljeno i s’ osjećajem igra svim raspoloživim oruđima, koristeći, dakako, i najpozorišnije sredstvo izražajne komunikacije i čarolije, stilizaciju realnosti, odnosno spremnost publike da prepozna i dogradi naznačeno. Uz stalno insistiranje na tihom dinamizmu i isključivo vješto, a posve nenametljivo izbjegavanje gubljenja vremena, cjelina ponajprije zrači nježnošću, blagošću, toplinom, mekoćom koja može razgaliti, dirnuti, ganuti, bez tipičnih manipulacijskih poteza“, zapisao je Heidl.
„U ’Plućima‘ postoji samo jedan dio koji je podložan zabuni i metaforičkim shvaćanjima – naslov. Za divno čudo, Macmillanov tekst i odmjerena i prilagođena verzija Aide Bukvić imaju ono što mnogim današnjim predstavama hronično nedostaje – pamtljivu radnju“, ocijenila je Magdalena Mrčela iz „Dalmacija danas“.
Prema utiscima Nataše Govedić iz Novog lista, oboje glumaca donose pred publiku autentičan rad na međusobnom približavanju likova i oboje se zavlače pod kožu publike.
S.M.