Nikšićko pozorište sa predstavom „Osvrni se u gnjevu“ gostuje u pljevaljskom Centru za kulturu 15. marta, a dan kasnije u Beranama, sa početkom izvedbi u 20 sati. Ovo je šesto, odnosno sedmo igranje ove predstave od premijere  (20. decembra prošle godine) što govori u prilog ocjeni da će ova drama imati bogat postproducentski život.

Predstava je rađena po tekstu  Džona Ozborna, u režiji Juga Đorđevića, a govori o polarizacijama u društvu, kao i dualnostima koje stoje iza tih fenomena. Adaptaciju teksta uradila je Tijana Grumić, kostime Velimirka Damjanović, scenografiju Andreja Rondović, a muziku potpisuje Julija Đorđević. Uloge su povjerene glumcima: Jovanu Krivokapiću, Maji Stojanović,Nikoli Vasiljeviću, Gordani Mićunović i Bobanu Čvoroviću.

Ova realistična drama bavi se lepezom tema: licemjerjem, otuđenošću, promuiskutetom, prevarom, klasnim i drugim pitanjima. Ozbornove likove koji progovaraju o religiji, braku, izborima, slobodama sa uvjerenjima, a rijetko kada sa činjenicama, Đorđević je izmjestio u neobičnu porodičnu sagu, apstrakujući činjenice i istine, dok je u prvi plan stavio osjećanja, uvjerenja i lične stavove. Precizni izrazi mladog autorskog tima i glumačkog ansambla, na scenu donosi priču koja poziva gledaoca da se upita: Da li je bijes najbolja i jedina odbrana od bola, samoće, straha da budemo povrijeđeni, ali i od apatije i mrtvila duše?

U toj katarzi je i vrijednost pozorišnog čina, na koje ukazuje i reditelj, Jug Đorđević.

Katarza je uvijek sastavni dio pozorišnog čina i bez nje nema kolektivnog čina shvatanja određene poente koju smo htjeli da pošaljemo. Vječiti paradoks je da li ostati ili izaći iz tamnog vilajeta, a svakom od junaka trebaće određeni period da sastavi svoje „pocijepano nebo“ i da zaliječi dušupojasnio je Đorđević svoj rukopis na nikšićkoj sceni. Ovaj komad, pored lepeze tema koje portretiše, u svojoj biti ima i klasni sukob, koji je za reditelja bio poseban izazov.

Taj klasni sukob, odnosi se na kulturološki, religijski sukob zaraćenih strana. Zanimalo nas je šta se nalazi iza toga, jer uvijek iza tih sukoba stoje nekiljudi, i s’ jedne i s’ druge strane. Ono što smo mi probali da odgonetnemo je: Koja je to siva zona između crnog i bijelog? Mi smo naše junake stavili u tamni vilajet i ako iz njega izađu, kajaće se, a ako ne izađu, opet će se kajati. Probali smo da u toj atmosferi odgovorimo na neka univerzalna pitanja – pojasnio je Đorđević.

Ovim projektom, Nikšićko pozorište pridružilo se produkciji drugih teatarskih kuća, centara za kulturu i festivala koji funkcionišu kao javne ustanove, u namjeri da uprkos ograničenim uslovima zbog pandemije virusa COVID 19, estetikom dramske umjetnosti obogate kulturni život u Crnoj Gori. Bogatstvo stvaranja jedino može spasiti dušu čovjeku u teškim vremenima, kakva su ova u kojima živimo i čije posljedice zbog pandemije osjeća cijelo čovječanstvo.