Predstava „Noć u kući gospodina Kolaka“, beogradskog Jugoarta, Kulturnog centra Inđija i Centra za kulturu Stara pazova, biće izvedena u Nikšićkom pozorištu u srijedu 22. marta, sa početkom u 20 sati.  Cijena ulaznice je pet (5) eura.

Predstava je rađena po tekstu Vladimira Đorđevića i režiji Irfana Mensura. Uloge tumače: Slobodan Boda Ninković, Irfan Mensur i Vladimir Kerkez. Irfan Mensur tumači gospodina Kolaka, oca pop pjevačice Anđele, Slobodan Ninković je u ulozi njenog bivšeg supruga, dok je Vladimir Kerkez u ulozi već bivšeg momka.

Predstava govori o muškim ali i ostalim stereotipima, kojima trebamo svi da se smijemo, pojasnio je reditelj i glumac ovog djela Irfan Mensur.

Okruženi smo stereotipima, protiv kojih se na svaki način trebamo boriti. Ovo nije predstava koja treba da se bori protiv stereotipa već treba samo da pokaže prstom, pa Vi pristanite ili ne. Stereotipima trebamo svi da se smejemo. Mislim da je u životu najvažnije naći čoveka ili ženu, sa kojim ili sa kojom možeš da razgovaraš, da se razumeš, i da voliš. To koliko godina ima čovek i da li te godine predstavljaju problem, nikada mi nije bilo jasno. Drugi stereotipi koji se mogu primetiti u predstavu su muškarci koji se bore oko jedne žene, na šta smo bar navikli, rekao je Mensur.

Pisac Đorđević je pojasnio da je njegov tekst nastao povodom sećanja na prijatelja Petra Kolaka.

Irfan, Boda i Vlada su me naterali da napišem komad o tri luzera. Ponovo. Petnaest godina nakon mog prvog i jedinog takvog, a ujedno i debitanskog komada.

I ako je „Ne igraj na Engleze“ komad o tri antiheroja posle kog muškarci plaču, a ženama ništa nije jasno, „Noć u kući gospodina Kolaka“ je komad o tri antiheroja posle kog muškarcima nije udobno, a ženama sve jasno. Mada, nisam želeo da pojašnjavam bilo šta. Želeo sam da pitam jer svako pozorište, pa čak i ovo malo, kamerno, nepretenciozno, šarmantno pozorište postavlja pitanja – kazao je Đorđević. On je potencirao osnovno pitanje ovog dramskog djela, a to je: Da li u vremenu terora lepote i mladosti, i trijumfa forme nad suštinom, laži nad istinom i prava nad pravdom, u vremenu seksa bez ljubavi i pozorišta bez pisaca i glumaca, u vremenu u kom se stvari digitalizuju, racionalizuju i banalizuju… da li u tom vremenu, muškarac starog kova, analogni